V - SUGLASNIK H
48. U našem jeziku upotreba glasa h jedno je od vrlo značajnih ortoepskih (izgovornih) i pravopisnih pitanja, jer se zbog slabe artikulacije ovoga glasa javlja nesigurnost u njegovoj upotrebi, koja se ispoljava u sljedeća tri vida:
- suglasnik h se izostavlja tamo gdje mu je mjesto
- upotrebljava se (govori i piše) gdje mu nije mjesto
- umjesto izgubljnenog h, naročito između dva samoglasnika, javljaju se drugi glasovi (v ili j)
49. Osnovna načela u izgovoru i pisanju glasa h jesu:
a) glas h treba izgovarati i pisati:
- gdje mu je po postanku mjesto:
hajduk, hvala, haljina, hanuma, Hasan, hljeb, hoću, hiljada, hladan, hrpa. hrana, hrapav, grah, mahati, mahuna, nahraniti, čahura, snaha, kruh, kožuh, propuh, ruho, juha isl.;
- u genitivu množine pridjeva, pridjevskih zamjenica i rednih brojeva:
dobrih (ljudi), lijepih (djevojaka), crvenih (ruža), tvojih (bilježnica), vaših (sinova), njezinih (haljina), prvih (dana);
- u 1. licu jednine aorista i u 1. licu jednine i 3. licu množine imperfekta;
rekoh, ispričah, pročitah, vidjeh, pisah, govorah, moljah, pishu, govorahu, moljahu.
b) U našem jeziku (posebno u bosnskohercegovačkom standardnom izrazu) ima podosta riječi u kojima su glasovi v ili j ravnomjerno pojavljuju sa glasom h:
duhan i duvan, duhati i duvati (ali samo: duhnuti), kuhar i kuvar, gruhati i gruvati, suh i suv, uho ili uvo, kihati i kijati i sl.
Uzrok ovoj pojavi treba tražiti u utjecaju narodnih štokavskih govora na književni jezik.
U istom tekstu ne bi trebalo upotrebljavati istu riječ u dva oblika (duhan i duvan, uho i uvo, kihati i kijati), ali se razne riječi mogu upotrebljavati i sa jednim i sa drugim suglsnikom (buha, suv, kuhati, duvati, duhan, uho isl. )
Riječi stranog porijekla historija i njene izvedenice običnije su u Bosni i Hercegovini bez h: istorij, istorijski, istoričar. Međutim oba oblika su književna.
c) U nekim slučajevima ustalili su se oblici sa v ili j:
buzdovan, marva, zijevati, ismijavati se, proja, jendek (ali i: hendek), promaja (ali i : promaha), aždaja (ali i: aždaha).
50. Glas h se izgovara i piše u riječima sa skupom hv;
hvatati, hvaliti, hvala, hvat, Hvar
Ne valja ovu skupinu zamjeniti glasom f (što je često u govoru): fatati, fala, itd, niti navedene riječi izgovarati bez h (vatati, valiti itd)
Treba obratti pažnju na riječi kod kojih se u govoru čuje glas h iako mu tu nije mjesto:
rđav (ne: hržav), rvati se (ne:hrvati se), rzati (ne: hrzati), ametom, ametice (ne: hametom, hametice), lako (ne:lahko), meko (ne:mehko), venuti (ne: vehnuti) idr.
51. Lična imena i prezimena i geografski nazivi izgovaraju se i pišu onako kako se u dotičnom kraju upotrebljavaju, odnosno kako glasi nečije ime i prezime:
Miho i Mijo, Midhat i Mijat, Hristo i Risto, Hristić i Ristić, Hrelj i Relja, Hrenovica i Renovica;
Reljevo, Hrasnica, Hrasno, Grahovo, Oriovac isl.
Bez h na početku su muslimanska ženska imena, Ajka, Ajkuna, a bez h na kraju muška imena Riza, Zekerija i Zija.
