PRAVOPISNI PRIRUČNIK -SH-ХС- ПРАВОПИСН

S OBZIROM DA JE MOJ MATERNJI SRPSKOHRVATSKI - HRVATSKOSRPSKI JEZIK ODLUČIH U KORIST SVIH MENI SLIČNIH DA PREKUCAM PRAVOPISNI PRIRUČNIK U CIJELOSTI. TRI VARIJANTE NA KOJE SU GA PODJELILI, UNIŠTAVAJU KULTURNU BAŠTINU I JA ODBIJAM DA U TOME UČESTVUJEM.

24.06.2009.

SASTAVLJENO I ODVOJENO PISANJE RIJEČI - dio 4

GLAGOLI

115. Sastavljeno se pišu:

a) Glagoli sastavljeni od prefiksa i glagola:

napisati, dotjerati, oplesti, prebroditi, istući, izgraditi, načiniti, uzdizati itd.

          b) Glagoli sastavljeni od odričnih riječce ne i glagola koji s tom riječcom dobija novo značenje:

          nedostajati (manjkati), nedostati (uzmanjkati), nestajati (iščezavati), nestati (iščeznuti, izgubiti se).

          Razlikuj slučajeve kada ovakvi glagoli i uz odričnu riječcu zadržavaju osnovno značenje i pišu se odvojeno:

          Brzi voz ne staje ( u značenju: ne zaustavlja se) u svakoj stanici.

          c)  Glagoli sastavljeni od odričnih riječce ne i glagola koji u vezi s njom ne zadržava oblik što ga ima kao zasebna riječ:

          nemati (prema: ne imati), nemam, nemaš, nema; neću (prema: ne hoću), nećeš, neće; nemoj, nemojmo, nemojte.

          Uz riječcu ne oblici glagola imati pišu se i odvojeno:

ne imati, ne imadoh, ne imađoh, ne imao.

Primjeri:       

          Novac može čovjek imati ili ne imati, ali bez pravih prijatela živjeti je teško.

- Nisam kupio knjigu jer ne imadoh novca. – Ne imađoh vremena da ti se javim. - Ne imao od srca poroda! itd.

d) Odrična riječca ne i glagolski pridjevi, kad se ovi oblici upotrebljavaju u pridjevskom značenju:

nezreo (plod), neuvelo (lišće), nezamrzla (rijeka), nečešljanja (vuna), nekovana (kosa), nepročitana (knjiga), nekažnjeno (djelo), neuzorana (ledina), neovršena (pšenica) itd.

Primjeri:

          Uspio sam da  s izleta donesem neuvelo cvijeće (ali: Kupi mi cvijeća; pripazi da bude svježe, a ne uvelo!) – Nabavi je nekovanu kosu (ali: nabavi je kosu ne kovanu, nego livenu). – Na gumnu stoji neovršena pšenica (ali: Treba mi ne ovršena, nego omlaćena slama). – Ova zemlja je neuzorana (ali: Za duhan je potreban ne uzorana, nego uskopana zemlja).

116. Oblik futura I od glagola na –ti kad je pomoćni glagol na drugom mjestu piše se na dva načina:

- kao jedna riječ:

čitaću, radićeš, plešćeš itd.

- kao dvije riječi:

čitat ću, radit ću, plest će i sl.

          Prvi način pisanja futura zasniva se na fonetskom načelu (gubljenje t ispred ć, vidi tačku 92.b) dok drugi čuva nekadašnje sastavne dijelove futura.

          I jedan i drugi način pisanja su ispravni, ali se u istom tekstu ne smiju upotrebljavati oba.

Prvi način pisanja običniji je u Bosni i Hercegovini.

          Futur I glagola na –ći piše se kao dvije riječi:   

          doći ću, ići ćeš, vući ćemo, sjeći ćete i sl.

          117. Odvojeno se pišu:

          a) složeni glagolski oblici:

          pisao sam, pisao bih, bijah napisao ili: bio sam napisao, (kad) budem pisao i sl.

b) odrična riječca ne uz glagolske oblike u svim slučajevima koji nisu navedeni u tački 115.

ne bih, (ako) ne bude došao, ne čitam; (htio) ne htio, ne mogu, ne znam, ne vide, ne radeći, ne mogavši i sl.

 

PRILOZI I RIJEČCE

          118. Najviše nedoumica i kolebanja ima u pisanju priloga jer se upotrebljavaju i u značenju priloških složenica i u značenju priloških izraza. Tako, kad se dvije (ili više) riječi (na primjer: dva priloga, zamjenica i prilog, prijedlog s prilogom, pridjevom, zamjenicom, brojem i imenicom, zatim riječce i prijedlozi i, ni, ne, na, po, pre, su, da i prilog) potpuno srasle, gubeći svoje posebno značenje, imamo prilošku složenicu, čiji se satsavni dijelovi pišu zajedno. Međutim, kad svaka riječ zadržava svoje prvobitno značenje, imamo priloški izraz, čiji se sastavni dijelovi pišu odvojeno.

119. priloške složenice u svom prvom dijelu najčešće imaju prijedlog:

a) S prilogom:

donedavno, odjednom, odjedanput, odozgo, odozdo, odskora, odviše, nablizu, nadaleko, nalijevo, prekjuče(r), ubrzo, ukoliko, ukoso, uludo, umalo, unaprijed, unaokolo, unekoliko, uopće (uopšte), zasad(a), dosad(a), otkad(a), dotad(a) itd.

Primjeri:

To je odviše (ali: Dobio sam čestitke od više prijatelja.) – Ukoliko što doznaš, odmah mi javi (ali: U koliko sari stiže u grad štafeta?). – Ti unekoliko imaš pravo (ali: Sve se odigralo u nekoliko trenutaka) itd.

Prijedlozi od, do i za i prilozi za vrijeme kada, sada, tada mogu se pisati i kao dvije riječi:

za sada, do sada, od kada, do tada (ali: zasad, dosad, otkad, dotad).

 

Od ostalih priloga za vrijeme ovi prijedlozi uvijek se odvajaju: za danas, do sutra, od preključe(r) itd.

b)   S pridjevom:

izbliz, izdaleka, isprva, načisto, namrtvo, nanovo, napismeno, odmalena, pogotovo, slijeva, zdesna, snova, uglavnom, uostalom, zacijelo, zaista itd.

Primjeri:

Zadatak prepiši nanovo (ali: Prosuo je juhu na novo odijelo). – Zacijelo su već stigli (ali: Za cijelo selo poslano je samo dvadeset primjeraka novina). – Odmalena živi u našem mjestu (ali: Od malena kolektiva razvilo se veliko preduzeće) itd.

c) Sa zamjenicom:

međutim, nadasve, potom, pritom, sasvim, stoga, zatim, uto, zato i sl.

Primjeri:

Najavljena je duga i oštra zima; snijega, međutim, nije bilo (ali: Među tim učenicima ima dosta odlikaša). – na novu sredinu sasvim sam se privikao (ali: U dobrim sam odnosima sa svim drugovima). – Brat priprema ispit i zato neće doći (ali: Svom novom kolegi svi su pritekli u pomoć, valja ih pohvaliti za to. – Za to djelo plaćen je vrlo skroman honorar.) – Uto neko pokuca na vrata (ali: U to bure ulij malo vode). i dr.

d) S brojem:

nadvoje, utroje, napetero (napetoro) itd.

Primjeri:

Prelomio je štap nadvoje (ali: Moj susjed prima dječ(i)ji dodatak na dvoje djece).

e) S padežom imenice:

doduše, dogodine, doveče, dokraja, izglasa, naime, naiskap, naizust, napamet, naglas, napolje, nažalost, naprečac, obdan, odoka, odreda, otprillike, ujutro, uveče, uoči, usput, uvis i sl.

Primjeri:

Stade vikati izglasa (ali: Iz glasa sam mu razabrao ljutnju). – To je, nažalost, bilo pogrešno (ali: Otišao je prijatelju na žalost – umro mu je otac). – Naoči mu ukrade olovku (ali: Na oči joj se navukla mrena).  – Razrednik mu je često išao naruku (ali: Ipak su mi na ruku morali staviti gips!). –Djeca su pažljivo gledala film i usput bučno izražavala svoje odušeljenje (ali: Uz put rastu tanke, nježne breze).  – To je, naime, trebalo odmah uraditi (ali: Priznanica je na ime moga brata).

          f) Znatan je broj prijedloga s padežom imenice koje se osjećaju kao priloški izrazi pa se, prema tome, pišu odvojeno:

          do viđenja, do đavola, na primjer, u jesen, u zimu, na zimu, na ljeto, na jesen, na silu, pred veče, do vraga, na izgled, u susret, na sreću, bez sumnje, u stvari i sl.

          Po pravopisu dviju Matica samo ovako se pišu i : na žalost i uz put.

          120. Priloške složenice  mogu nastati srašćivanjem dvaju priloga ili zamjenice i priloga:

          gdjegdje, gdjekad, gdjekud, svugdje, svakako, katkad, kadikad, kudikamo, gdješto, kadšto, štaviše (štoviše) i sl.

Primjeri:

On, štaviše, o tome nije ni obavješten.

          Priloški izraz s prilogom malo na prvom mjestu piše se odvojeno:

          malo ranije, malo poslije, malo kasnije, malo bolje, malo više, malo manje itd. izuzev izraza malo prije koji se piše i sastavljeno:

          Maloprije (i: malo prije) sam doznao da je naš tim pobjedio. (ali: Najbolji trkač naše škole stigao je na cilj malo prije mene) i sl.

121. S prilogom srašćuju u složenicu veznici, riječce i prijedlozi: i, ni, ne, da, naj, po, pre i su:

igdje, ikad, ikako, ikoliko; nigdje, nikoliko, nipošto, nidokle; negdje, nekad, nedaleko, nedavno, nedovoljno, neugodno; dakako; najbolje, najmanje, najviše; počesto, poprilično, poodavno; prelijepo, preskromno, preobimno; sublizu, sučelice, suviše itd.

Primjeri:

Ako ikad stigneš u moj grad, pokazat ću ti sve njegove zanmenitosti (ali: I kad stigneš u grad posjeti me). – Još nikad nisam bio nigdje izvan Bosne i Hercegovine (ali: Ne znam ni kad ni gdje sam izgubio svoju ličnu kartu).  – Valja pričekati nekoliko dana (ali: Ne koliko, već kako – to je bitno u radu) itd.

122. Prilozi s riječcom god pišu se dvojako:

- s neodređenim značenjem sastavljeno:

kadgod, gdjegod, kudgod, kakogod i sl.;

- s općim značenjem odvojeno:

kad god, gdje god, kud god, kako god i sl.

Ako kadgod pođeš na put, javi mi se (ali: Kad god pođeš na put, javljaj mi se). – Kreneš li kùdgod na izlet, povedi i sestru (ali: Kud god kreneš, idem i ja s tobom).

123. Kad se dva korelativna priloga suprotnog značenja upotrijebe u priloškom izrazu s jednim značenjem, pri čemu svaki čuva svoj akcenat, pišu se s crticom:

manje-više, danas-sutra, gore-dolje, amo-tamo, ovdje-ondje, lijevo-desno, kad-tad i sl.

PRIJEDLOZI

124. Sastavljeno se pišu:

a) dva prijedloga kad srastu u jedan:

ispod (< iz pod), ispred (< iz pred), između (< iz među) i sl.;

          b) prijedlog i neki imenični oblik kad dobiju novo, prijedloško značenje:

          nakraj, namjesto, umjesto, navrh, podno, pokraj, pored, uprkos (usprkos), itd.

Primjeri:

Njegova je kuća nakraj sela (ali: Stigosmo na kraj puta). – Umjesto nagrade doživio je kritiku (ali: U mjesto je stigao cirkus) itd.

VEZNICI

125. Sastavljeno se pišu:

- veznici nastali srastanjem dviju ili više riječi (veznik i veznik, veznik i riječca- najčešće riječce da i li):

mada, iako, premda, kadli, kamoli, nek(a)moli, negoli i sl.

Primjeri:

Taman sam pošao u grad – kadli izbi jedan moj stari znanac; Moja sestra vrlo je savjesna: posjećuje nastavu iako je bolesna.

Razlikuj:

- pisanje riječce li kad se njom izražava pitanje ili kad je u službi namjernog ili pogodbenog veznika:

Je li sve u redu? – Da li je majka dopustila da ideš u kino? - Pošao je na rad u inostranstvone bi li zaradio što novca. – Ne dođeš li na vrijeme, teško tebi!

- pisanje dopunskog veznika od pisanja dvaju veznika koji stoje jedan uz drugi: Volim ga iako je nagao (dopunski veznik), ali: Ako imadnem vremena i ako bude lijepo, otputovaću na more (sastavni i pogodbeni veznik).

126. Odvojeno se pišu:

- dvočlani veznici:

a da, kao da, makar da, samo da, budući da; kao što, nego što, osim što, jedino što, tek što (ali: budšto, kadšto, s priloškim značenjem); a kamoli, a nekmoli itd.

22.06.2009.

SASTAVLJENO I ODVOJENO PISANJE RIJEČI - dio 3

112. Odvojeno se pišu:

 

          a) Odrične zamjenice i opće zamjenice sa i – kad se upotrijebe s prijedlogom, i to tako da prijedlog dolazi između sastavnih dijelova zamjenica:

                Već dugo vremena ni od koga nije stiglo pismo. – To ne bih učinio ni za šta na svijetu. – On se ni s kim ne može usporediti. – Razmišlja li on i o čemu.

          b) Oblici zamjenica me, te, se, nj, mnom, s prijedlogom:

          preda me, uza me, nada te, za te, među se, na se, u nj, poda nj, sa mnom, preda mnom.

          c) Riječca ma i zamjenica u značenju opće zamjenice:

          ma ko, ma šta, ma koji, ma čiji, ma kakav, ma koliki.

          d) Zamjenica s riječcom god u značenju opće zamjenice i s akcentom na riječci god:

Ko gŏd može, neka to uradi (u značenju: svako ko), ali: Možda će to kògod uraditi (:u značenju neko). – Što gŏd bude, dobro će biti (u značenju. sve što), ali: Kupi mi štògod za uspomenu (u značenju: nešto). – Kakav d bude dan, otići ćemo na izlet (u značenju: bilo kakav), ali: Daj mi kàkvugod knjigu za čitanje (u značenju: neku).

 BROJEVI

113. Sastavljeno se pišu.

          a) Brojevi koji označavaju dvije ili više stotica:

          dvjesta, trista, četristo, petsto, šeststo, sedamsto, osamsto, devetsto;

          Muđutim, kada se dijelovi ovih brojeva upotrijebe u potpunom obliku i sa svojim posebnim akcentom pišu se odvojeno:

dvije stotine, pet stotina, šest stotina itd.

          b) Brojni izrazi od broja i imenice put kada se izgovaraju s jednim akcentom:

jedànput, dváputa, triput i sl.

(tako se piše i : jedared, dvared itd.)

         

          Međutim dijelovi ovih izraza pišu se odvojeno kada broj i imenica čuvaju svoje akcente:

          dvâ pûta, trî pûta, četiri puta; prvi put, drugi put, treći put itd.

          (Ne valja: prvi pûta, drügī puta, .... ovaj puta.)

 

          c)Kada se u složenicama s pridjevom godišnji ili imenicom godišnjica broj napiše cifrom između njih se stavlja crtica:

          8-godišnji, 20-godišnjica  (čitaj: osmogodišnji, dvadesetogodišnjica).

 

          d)Kao polusloženice pišu se dva broja kad se njima označava približna vrijednost:

          jedan-dva, sedam-osam, dvadeset-trideset, dvoje-troje i sl.

          Ovako se pišu i izrazi u kojima je na prvom mjestu imenica a na drugom broj:

          dan-dva, nedjelju-dvije, mjesec-dva, riječ-dvije itd.

 

          114. Odvojeno se pišu:

         

 a) Višečlani brojevi sastavljeni od brojeva koji se pišu zasebno i imaju svoj akcenat:

dvadeset tri, sto trideset pet, sedam stotina pedeset dva, četri hiljade osam stotina četrdeset pet, sedam tisuća dvadeset tri, šest miliona (milijuna), devet milijardi  itd.

(Ispred posljednje riječi u višečlanom broju može doći i veznik i: tri hiljade dvije stotine trideset i tri.)

b) Brojni izrazi sa sva i sve:

                   sva tir, sve četiri, svih pet itd.

nastavak slijedi ...... uf kol'ko poglavlje :)))
22.06.2009.

XI – SASTAVLJENO I ODVOJENO PISANJE RIJEČI - dio 2

PRIDJEVI

 109. a) Sastavljeno se pišu pridjevi nastali od dvije riječi (najčešće od pridjeva i imenice) koje znače jedan pojam, a prva određuje drugi:

          - zapadnonjemački (: Zapadna Njemačka), sjevernomareički (:Sjeverna Amerika), južnokorejski (: Južna Koreja), crnogorski (: Crna Gora), bosanskokrajiški (: Bosanska Krajina), banjolučki (: Banja Luka), novotravnički (: Novi Travnik), dugoselskii (: Dugo Selo), bosanskobrodski (: Bosanski Brod).

          - naučnoistraživački (:naučno istraživanje), kulturnoistorijski (:kulturna istorija), književnojezički (:književni jezik), socijaldemokratski (: socijalna demokratija), radikalnososcijalistički (:radikalni socijalizam) itd.

Neki od ovakvih pridjeva, ukoliko se njima označavaju dva pojma koji su međusobno tijesno povezani, pišu se kao polusloženice: književno-jezički (i književni i jezički), kulturno-istorijski (i kulturni i istorijski), socijal-demokratski (i socijalni i dedemokratski) i sl.

          Primjer: književnojezička norma (u smislu: pravila književnog jezika), a: književno-jezičke rasprave (u smislu: rasprave o književnosti i jeziku).

 

b) Pridjevi nastali od dvije riječi od kojih prva (pridjev, zamjenica, broj, prilog, prijedlog ili negacija ne) određuje drugu piše se sastavljeno:

          crnokos, istorodan, dvorog, sedmokrak, mnogostran, punokrvan, sveobuhvatan, natruo, podebeo, oamlen, preglomazan, priglup, proćelav, bezobrazan, nezreo, nečastan, nedruželjibiv, neiskusan, neotesan, nečuven, nezvaničan, svjetlocrven (i: svijetlocrven), tamnoplav, zagasitožut, bjeličastosiv i sl.

 

          c) Kad dva (ili više) pridjeva označavaju naporednost boja, pišu se kao polusloženice; crno-žut (u smislu: crno i žuto naporedno, npr. crno-žuta haljina), crno-bijel (npr. crno-bijela mačka), plavo-bijelo-crven (npr. plavo-bijelo-crvena jugoslovenska zastava).

 

          d) Pridjevi nastali od dvije riječi u naporednom odnosu koje označavaju nov, jedinstven pojam pišu se kao jedna riječ:

          gluhonijem (i gluh i nijem), narodnooslobodilački (i narodni i oslobodilački), bosanskohercegovački (i bosanski i hercegovački), srpskohrvatski (i srpski i hrvatski), austrougarski (i austrijski i ugarski), angloamerički i sl.

 

e) Neki od ovakvih pridjeva pišu se i kao polusloženice ukoliko svaki od sastavnih dijelova pridjeva zadržava i svoje posebno značenje: bosansko-hercegovački, austro-ugarski, srpsko-hrvatski, anglo-američki i sl.

          Primjeri:

-  bosansko-hercegovačka granica (u smislu: granica između Bosne i Hercegovine), ali: bosanskohercegovačke granice (u smislu: granice Bosne i Hercegovine prema ostalim republikama);

- austro-ugarski odnosi (u smislu: odnosi između Austrije i Ugarske), ali: austorugarska flota (u smislu: flota Austro-Ugarske Monarhije);

- srpsko-hrvatsko stanovništvo (u smislu: stanovništvo koje sačinjavaju  Srbi i Hrvati), ali srpskohrvatski jezik (u smislu: zajednički jezik Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca);

- anglo-američki savez (u smislu: savez Engleza i Amerikanaca), ali: angloameričko porijekalo.

 

f) Samo kao polusloženice pišu se pridjevi nastali od dvije riječi koje u novom pojmu uvijek zadržavaju i svoje posebno značenje:

          društveno-ekonomski (odnosi), rusko-engleski (rječnik), hrvatskosrpsko-francuski (rječnik), kopneno-pomorska (zemlja), industrijsko-stočarski (kraj), fizičko-kemijski (institut) itd.

                   Superlativi pridjeva (i priloga) pišu se kao jedna riječ:

- najbolji, najljepši, najmanji, najnoviji i sl.

 

110. Pridjevi nastali od imenica-polusloženica pišu se na dva načina:

a) Kao jedna riječ – pridjevi izvedeni od geografskih naziva:

          - kotorvaroški (: Kotor-Varoš), kulenvakufski (:Kulen-Vakuf), šarplaninski (:Šar-planina)

 

          b) Ostale kategorije prideva pišu se s crticom (kao i imenice od kojih su ovi pridjevi izvedeni):

          - radio-amaterski, radio-dramski, radio-telefonski;

          - Smail-agin (: Smail-aga), Mehmed-begov (:Mehmed-beg), Bećir-bašin (:Bećir-baša), Mehmed-efendijin, Husein-kapetanov i sl.;

          - hadži-Bajrin, efendi-Mitin, kir-Gerasov, Hadži-Lojin, Hadži-Prodanova (buna), Hajduk-Veljkov, Uzun-Mirkov;

          - gazda-Žikin, tetka-Hajrin, majstor-Perin, Zmaj-Jovin;

          - auto-mehaničarski (:auto-mehaničar), auto-saobraćajni (:auto-saobraćaj); foto-amaterski (:foto-amater), foto-montažni (foto-montaža), foto-reporterski (:foto-reporter).

          Neke od navedenih kategorija pridjeva u praksi se često pišu kao jedna riječ (automehaničarski, autosaobraćajni, fotoamaterski, fotoreporterski i sl.)

          Kod pridjeva izvedenih od imena istorijskih ličnosti s titulama aga i beg takvom načinu pisanja naročito doprinosi sastavljeno pitanje, u savremenom jeziku, imena tipa Avdaga, Mujaga i sl. (t.103).

 

          c) Složeni pridjev kojim se označava autorsko suvlasništvo piše se takođe s crticom: Ristić-Kangrgin Rečnik, Brabec-Hraste-Živkovićeva Gramatika.

 

ZAMJENICE

          111. Sastavljeno se pišu:

          a) zamjenice nastale od dviju zamjenica koje u složenici stiču novo značenje i dobivaju jedan akcenat:

               kojeko (kojetko), koješta, kojekakav, štokoji, štokakav i sl.

          b) upitno-odnosne zamjenice srasle s riječima: ne, ni, sva (sve), gdje, i;

          neko(netko), nešto, nekakav, nekoliki, niko (nitko), ništa, ničiji, nikakav, svako (svatko), svašta, svakoji, svačiji, svakav, svekoliki, gdjeko (gdjetko), gdješto, gdjekoji, gdječiji, gdjekakav, iko (itko), išta, ikoji, ičiji, ikakav i  sl.;

 

          c) zamjenice neko, nešto, neki i koji s prefiksom po:

          poneko, ponešto, poneki, pokoji.

           Primjeri:

          Pročitajte poneku pjesmicu (ali: Došao je, kaže, po neku knjigu) – Svako će ponešto napraviti (ali: vratio se po nešto što je zaboravio) itd.

 

          d) Zamjenice srasle s riječcom god (sa značenjem neodređenih zamjenica i sa akcentom na zamjeničkom dijelu složenice):

          kògod (tkògod), štògod, kàkavgod.

           Primjeri:

          Ako kogod upita za mene, recite da sam otputovao. – Možda će se štogod od toga naći i u antikvarnici. – Mogao bi u prodavnici potražiti kakvegod ljetne cipele.

          Razlikuj slučajeve kad se riječca god piše odvojeno od zamjenice (vidi tačku 112.d).

          

15.06.2009.

XI – SASTAVLJENO I ODVOJENO PISANJE RIJEČI - dio 1

       98. Dvije riječi (rjeđe više njih) međusobno sintaksički povezane mogu dugom upotrebom jedne uz drugu srasti u jednu, složenu riječ. Da bi takav skup riječi srastao u složenicu, potrebno je da u  njemu nastanu neke promjene.

              a) Da li će se jedan skup riječi pisati odvojeno ili pak sastavljeno , zavisno prvenstveno od toga da li dvije riječi (ili više njih) u skupu čuvaju svojstva posebnih riječi ili ta svojstva gube. U prvom slučaju pišu se odvojeno, u drugom sastavljeno. Na primjer: Ubrzo je od malena dječaka postao snažan momak, i: Takav je odmalena (tj. od djetinjstva); Nešto mi je palo na pamet (tj. na um), i: Tu pjesmu znam napamet (tj. po sjećanju); Otišao je na polje da ore (tj. na njivu), i: Izašao je napolje da prošeta (tj. van); Stajao je na pola puta, i: Podjelili su jabuku napola.

Prema tome, iz ovoga možemo izvući zaključak:

- dvije riječi se pišu sastavljeno ako daju novu značenje, koje se razlikuje od značenja što ga imaju kao posebne riječi;

odvojeno se pišu ako svaka riječ čuva svoje posebno značenje.

 b) Pri nastajanju složenice može doći i do promjeneoblika riječi ili da se riječ izgubi iz upotrebe kao samostalna, npr. odmah (< od maha), ostraga, istiha, ponaosob, uzastopce, ovlaš, iznebuha, izrana, izbliza i sl.

 c) Dvije riječi (ili više njih) pri srastanju obično dobivaju i zajednički akcenat; svêmoćan (od svê i môćan), nàzlobrz (od: od nà zlo břz) i dr.

          Treba obratiti pažnju na to da se neakcentovane riječi obično izgovaraju kao akcentska cjelina sa akcentovanim riječima ispred kojih (ili iza kojih) stoje, a pišu se ovojeno ako čuvaju posebno značenje (ips. nâ pamēt i nâpamēt, nâ polje i nâpolje i sl.)

 U nazivu glavnog grada Bosanske krajine vidimo da od akcenta zavisi da li će se pisati kao jedna ili kao dvije riječi: Banjalűka (iz Banjalűkē) i Bânja Lűka (iz Bânjē Lűkē), mada je u oba slučaja došlo do promjene značaju – to više nije ni 'banja' (stari oblik prisvojnog pridjeva u ženskom rodu – banova), ni 'luka' (tj. zemljište kraj rijeke), već ime grada. Tako je i u nazivima (dvaju gradova), Nôvigrād (iz Nôvigrāda) i Nôvi Grâd (iz Nôvog Grâda), ali samo Nòvi Sâd, ili samo Bèograd (a ne: Bèo Grâd); od sintagme slân kàmēn dobili smo naziv mjesta Slànkamēn, s promjenom značenja i sa svođenjem na jedan akcenat; u glagolu dàngubiti takođe su ispunjena dva uslova: promjena značenja ('provoditi vrijeme u neradu') i svođenje na jedan akcenat ('prema izrazu dân gubiti'), itd.

 d) Poseban način pisanja primjenjuje se kad dvije riječi zadržavaju svoje akcente, ali se prva riječ ne mijenja, a druga čuva promjen. Takve riječi nazivamo polusloženicama i pišemo ih sa crticom npr. àuto-mehàničār, râdio-stànica i sl.

U daljoj analizi sastavljenog i odvojenog pisanja riječi razmatraćemo po vrstama riječi.

  IMENICE

 99. a) Sastavljeno se pišu zajedničke imenice nastale srastanjem dviju riječi koje su izgubile svoje, a dobile novo značenje i zajednički akcenat:

dalekovod, dubinomjer, hvalospjev, putopis, slavoluk, sjeverozapad, višeboj, suncokret, vucibatina, bjelogorica, kotlokrpa, drvodjelja, raspikuća, kolodvor, srednjoškolac , vodozemac, kitolovac, robovlasnik, dušebrižnik, radioaktivnost, radiogram,radioskopija, radiofonija i dr.

 b) Izrazi nastali povezivanjem dviju imenica koje označavaju jedan pojam od kojih prva određuje drugu i ostaje nepromjenljiva, a svaka zadržava svoj akcenat, pišu se sa crticom tj. kao polusloženice; kremen-kamen, biser-grana, lovor-vjenac, uzor-majka,  spomen-ploča, spomen-muzej itd.

 c) u izrazima nastalim povezivanjem imenice radio s nekom drugom imenicom najčešće oba dijela izraza zadržavaju svoj akcenat i pišu se kao polusloženice:

radio-aparat, radio-drama, radio-pjevačica, radio-emisija, Radio-Sarajevo (ali:radiogram.

 d) Posebnu grupu čine izrazi što se pišu s crticom, a nastali su povezivanjem dvije imenice koje, ne gubeći svoje posebno značenje, čine pojmovnu cjelinu, ali se oba dijela mjenjaju:

marksizam-lenjinizam, nastavnik-pedagog, pilot-lovac, glumac-pjevač, brat-nebrat (gen. marksizma-lenjinizma, nastavnika-pedagoga itd.)

 100. a) Vlastita geografska imena nastala srastanjem sintagme u složenici pišu se kao jedna riječ:

Beograd, Višegrad, Martinbrod, Mokronoge, Maslovare, Podlugove, Radobolja, međugorje, Slankamen, Carigrad, Knešpolje, Budimpešta itd.

 b) neka od ovih imena pišu se dvojako:

-kao složenice, kad imaju jedan akcenat:

Banjalùka, Stàrigrād (kod karlobaga), Dànilovgrād;

          - odvojeno, kad oba člana čuvaju svoje akcente, a prvi dio zadržava promjenu Bânja Lùka (gen. Bânjē Lùke), Stâri Grâd (na Hvaru) (gen. Stârōgâ Grâda), Dànilov Grâd (gen. Dànilova Grâda).

             101. Neka geografska imena predstavljaju vezu dvije riječi u procesu srastanja koje čuvaju svoje akcente, ali se prva riječ imena ne mijenja. Takva imena pišu se kao polusloženice:

Kulen-Vakuf (gen. Kulen-Vakufa), Mrkonjić-Grad (gen. Mrkonjić–Grada), Han-Pijesak (gen. Han-Pijesaka), Kotor-Varoš (gen. Kotor-Varoši), Lušci-Palanka (gen. Lušci-Palanke), Herceg-Novi (gen. Herceg-Novog), Konjuh-planina (gen. Konjuh-planine), Šar-planina (gen. Šar-planine), Rajić-brdo (gen. Rajić-brda), Jelas-polje (gen. Jelas-polja).

 102. a) Sastavljeno se pišu imena državljana, pripadnika naroda i stanovnika i kad se imena država, naroda i mjesta na koja se odnosepišu kao polusloženice ili kao odvojene riječi:

- Kulenvakufljanin (prema: Kulen-Vakuf), Hercegnovljanin (prema: Herceg-Novi), - ali Mrkonjićanin (:Mrkonjić-Grad)

- Crnogorac (:Crna Gora), Južnovijatnamac (:Južni Vijatnam), Novozelanđanin (:Novi Zeland), Južnoamerikanac (:Južna Amerika), Starobilac (:Stara Bila), Novotravničanin (: Novi  Travnik), Banjolučanin (:Banja Luka) – ali Banjalučanin (:Banjaluka), Novosađanin (:Novi Sad), Novogradišćanin (:Nova Gradiška), - ali Novljanin (:Bosanski Novi), Dubičanin (Bosanska Dubica), Brođanin (:Bosanski Brod).

 b) Neka od imena ove skupine pišu se dvojako, zavisno od dvojakog mogućeg značenja:

Anglo-Amerikanaci (tj. Englezi i Amerikanci) bili su naši saveznici u dva svjetska rata; ili: U Americi ima mnogo Angloamerikanaca  (tj. Amerikanaca engleskog porijekla).

 103. Kao složenice se pišu i lična imena s nekadašnjim titulama (aga, beg i sl.) koje su s vremenom postale njihov sastavni dio i koje, često, izražavaju poštovanje, odnosno prisnost. Pri tome ime može biti i skraćeno:

Avdaga, Đulaga, Mehaga, Mujaga, Ibraga, Suljaga, Muhamedaga, Ibrahimaga, Hamdibeg, Huseinbeg i sl.

 Ušlo je u običaj da se imena istorijskih ličnosti uz koja stoje ovakve titule pišu kao polusloženice

Smail-aga (Čengić), Mehmed-beg (Kapetanović), Omer-paša (Latas), mehmed-paša (Sokolović), Smail-aga (Čengić), Gazi Husrev-beg i sl.

Kao polusloženice se pišu i neki drugi slični izrazi nastali u prošlosti kao npr.

Bećir-baša, Mehmed-efendija, Milić-barjaktar, Husein-kapetan (Gradaščević) i sl.

 104. Kad ispred ličnog imena stoji neka nepromjenjiva, obično strana riječ, kao sporedni dio imena, između njih se piše crtica:

hadži-Bajro (gen. hadži-Bajre), hadži-Toma (gen.hadži-Tome), efenti-Mita(gen.efendi-Mite), kir-Geras (gen.kir-Gerasa) i sl.;

Uzun-Mirko (gen. Uzun-Mirka), Hajduk-Veljko (gen.Hajduk-Veljka), Hadži-Prodan (Gligorijević), Hadži-Lojo i sl.(Ovdje je prva riječ sastavni dio imena, v.t. 7b)

Međuti uobičajno je da se skraćenica fra, don, dum ispred imena pišu bez crtice:

fra Grga (gen. fra Grge), don jere, dum Ivana.

 Bez crtice se pišu i složeni nazivi sa prisvojnim genitivom vlastitog imena, na prvom mjestu, a sa zajedničkom imenicom na drugom mjestu:

Arslanagić most, Morića han, Grlića brdo, Babića bašča i sl.

 105. Prezimena načinjena od imena iz t. 103 i 104.  srasla su u složenicu, bilo da se sporedni dio imena piše ispred ili iza imena i bez obzira na način pisanja:

Smailagić, Ibrahimbegović, Mehmedefendić, Bećirbašić, Rustempašić, Hadžimustafić, Uzunmirković i sl.

 106.  Izrazi s ličnim imenima ispred kojih stoje neke imenice kao oznaka srodstva, poštovanja, zanimanja i sl. pišu se dvojako:

 a) Kao polusloženice, kad prva riječ izgubi i akcenat i promjenu:

strina-Jula (gen. strina-Jule, dat. strina-Juli), tetka-Hajra (gen. tetka-Hajre), baba-Stana (gen. baba-Stane), čika-Omer (gen. čika-Omera), Čika-Jova (Zmaj) (gen. Čika-Jove), kuma-Jela (gen. kuma-Jele), kum-Đoko (gen. kum-Đoke), majstor-Pero (gen. majstor-pere), gazda-Nikola (gen. gazda-Nikole, dat. gazda-Nikoli), i sl.

 b) odvojeno kada se prva riječ upotrebljava samostalno:

strîna Júla, strînē Júlē, strîni Júli, sa strînōm Júlōm; tètka Hájra, od tètkē Hájrē; kum Đóko, kuma Đókē, kumu Đóki i sl.

 c) Nadimak iza imena i prezimena piše se odvojeno:

Josip Broz Tito, Mujo Hodžić Crni, Đuro Pucar Stari i sl.

 d) Kad ženska osoba ima dva prezimena, između njih se piše crtica:

Anica Savić-Rebac, Zinka Kunc-Milanov, Ljiljana Molnar-Talajić, Hanifa Kapidžić-Osmanagić i dr.

           Međutim, dva prezimena kod muškarca, s obzirom na to da se oba mjenjaju, pišu se odvojeno, bez crtice:

Petar Petrović Njegoš (gen. Petra Petrovića Njegoša), Janko Palić Komov, Ivan Kukuljević Sakcinski, Ante Tresić Pavičić, Milan Jovanović Batut, Đorđe Andrejević Kun i dr.

Ako se prvo ime ne mijenja, između dva imena se piše crtica:  Mihailo Polit-Desančić (gen. Mihaila Polit-Desančića), Radovan Tanguz-Perović.

 

          107. Imenice sa različitim prefiksima i riječima u funkciji prefikasa (kakve su:ne, polu, samo, protu, protiv(u), anti, kontra, psudo, nadri itd.) pišu se satsavljeno:

          nevjera, bezbriga, praunuk, praizvor, predsoblje, predstava, primorac, prisjenak, raspodjela, razmak, raščupanko, saborac, sugrađanin, poluotok, polusestra, poluvrijeme, poluglas; samoposluga, samoradnja, samoodbranasamoodgoj; protuvrijednost, protivudar, protivurječje; antifašis(a), antihumanist(a), antiteza; kontrarevolucionar, kontraobavještajac; pseudokultura, pseudomarksist(a); nadriadvokat, nadriljekar.

            108. Složenice koje u prvom dijelu imaju auto i foto pišu se na dva načina:

a) kada auto i foto znače samo i svjetolo

          - pišu se zajedno, kao potpune složenice:

autodikatat, autokritika, autoportret, autobiografija, autosugestija; fotograf, fotokemija, fotosfera, fototerapija;

           b) kada su riječi auto i foto skraćenice od riječi automobil i fotografija, pišu se sa riječima iza sebe kao polusloženice:

auto-klub, auto-kolona, auto-mehaničar, auto-put, auto-komanda, auto-saobraćaj; foto amater, foto-aparat, foto-montaža, foto-reporter.

nastavak u sljedećem postu - poglavlje predugačko

02.06.2009.

IV – SUGLASNICI Č i Ć, DŽ i Đ

 

32. U srpskohrvatskom jeziku postoje četri srodna suglasnika koji se ne izgovaraju svugdje jednako. Oni čine dva para glasova: č - ć i - đ. Prvi je par bezvučni, a drugi zvučni.

          Ono što ove glasove stavlja jedan nasuprot drugome u parovima jeste njihov izgovor: č i su ‘tvrdi’ glasovi, a ć i đmeki’.  Iz te osobine potiče njihovo nedovljno razlikovanje u govoru i pisanju.

I u nekim govorima Bosne i Hercegovine izgovor ovih glasova je nedovoljno diferenciran.

Pored ljudi u kojih je izgovor glasova č i približan glasovima ć i đ, ali koji u pisanju razlikuju oba para glasova, ima i onih kod kojih je svaki par ovih glasova sveden samo na jedan glas, na ć i đ (rijetko na č i ). Ovo nerazlikovanje ispoljava se u pisanju. 

          33. Pri izgovoru suglasnika č i ć vrh jezika ima različite položaje: pri č je uzdignut i pritisnut uz alveoli (dio iznad prednjih gornjih zuba), a pri ć se opire o donje zube; pri izgovoru ć jezik je, svojim prednjim dijelom, većom površinom priljubljen uz nepce nego pri izgovoru č; usne su pri č malo isturene i zaobljene, a pri ć razvučene.

Da bi se naučio izgovor glasa č, treba jezik namjestiti za izgovor š i, pritisnuvši ga uz alveoli, izgovoriti č. Polazna tačka za izgovor glasa je suglasnik ž.

Pri izgovoru glasa ć može se poći od položaja jezika za izgovor glasa nj.

Za suglasnike i đ vrijedi sve što je rečeno za č i ć, s tom razlikom što su oni zvučni.

34.  U pogledu pisanja treba odvojeno promatrati riječi sa č i ć od onih sa i đ.

Č i Ć

Imamo tri kategorije riječi sa suglasnicima č i ć:

- riječi koje treba upamtiti;

- riječi izvedene nastavcima u kojima je č ili ć.

- riječi u kojima č stoji prema k ili c, a ć prema t.

          35. Riječi koje treba upamtiti jer se na drugi način ne može utvrditi koji je od dva glasa u njima:

a) sa č: čačkati, čamac, čar, čavka, čekati, čelo, četka, češalj, čiča, čistiti, član, čudo, čupati i dr.; ačiti se, bačva, bič, dočepati, Foča, hrčak, ječam, ključ, kreč, mač, mačka, pečurka, početi, priča, račun, račvem ručak, veče, vrč, žuč i dr.

b) sa ć: ćarlijati, ćeretati, ćućoriti, ćukati, ćuran, ćurka, ćuška, ćutati i dr.; gaće, kći, noć, peć, već, vijeće, vreća i dr.

-  mnoge riječi sa početnim ć turskog su porijekla: ćaba, ćamo, ćasa, ćebe, ćehaja, ćeif, ćerpič (vrsta crijepa), ćeten, ćevap, ćilim, ćuman (???),ćošak, ćumur, ćuprija, ćurčija, ćuskija i dr.

          36. Riječi izvedene različitim nastavcima koji imaju jedan od glasova, č ili ć.

a) Suglasnik č imaju sljedeći nastavci:

-ač (u riječima koje najčešće znače vršioca radnje ili spravu, oruđe): vozač, kopač, šaptač, zakivač, zavarivač, veslač, mjerač, nosač, čistač, kovač, orač; grijač, zapušač, pokrivač, prekidač, upaljač, otirač, žarač, podupirač, opasač, kotač i sl.;

-ača (s raznim značenjima): drenovača, glogovača, brezovača, cerovača, kruškovača, borovača; prakljača, kuhačadrljača, varjača, povezača, pregača, natikača; udavača, narikača; rudača, vrtača i dr.;

- ačak ili –ačan (za tvorbu nekih pridjeva, najčešće sa deminutivnim značenjem): punačak i punačan, dugačak, ubitačan, probitačan i dr. 

- ačica (imenica ženskog roda koja najčešće znače vršioca radnje): beračica, sviračica, kopačica, čistačica, igračica, krojačica i sl.

- če i –čad (obično za označavanje maladih bića): majmunče, pastirče, pašče, siroče, slonče, svinjče i dr. Arapčad, Bugarčad, Cigančad, paščad, siročad i dr. ;

- čica (s deminutivnim značenjem): cjevčica, grančica, stvrčica, strančica i dr.;

- čić (s deminutivnim značenjem): kamenčić, kazančić, obraščić, roščić, sto(l)čić, sinčić, korjenčić i sl.

- čina (s augmentativnim značenjem): bravčina, cjevčina, somčina, šamarčina, lijenčina, čarapčina i dr.

- ič ( vrlo rijedak nastavak, nasuprot brojnim riječima na –ić, t. b): branič, gonič, ribič (ribolovac), (po)vratič (biljka), zvonič (biljka), Radič (lično ime koje treba razlikovati od prezimena Radić);

- ičak (s deminutivnim značenjem): grumičak, kamičak, krajičak, plamičak, pramičak i sl.;

- ičan (pridjevski nastavak):energičan, ironičan, simpatičan, alergičan, anarhičan, apatičan, specifičan, melaholičan i sl.;

- ičar (obično sa značenjem zanimanaj ili nosioca osobina): hemičar, istročar, električar, evidentičar, alkoholičar, asmatičar i dr.;

- ičast (pridjevski nastavak s deminutivnim značenjem): bjeličast, bljedičast, plavičast, masličast, modričast, jagodičast i sl.

          b) Sljedeći nastavci imaju suglasnik ć:

          -ać (vrlo rijedak nastavak, nasuprot vrlo rasprostranjenom nastavku –ač t.36.a): gluhać, gluvać, golać, crvendać, zelembać, srndać;

          -aći (nastavak pridjeva izvedenih iz glagola): pisaći, brujaći, oraći, jahaći, kupaći, peraći i sl.;

          -ći (završetak nekih glagola u infinitive i nastavak glagoslkog priloga (sadašnjeg): ići, doći, naći, poći, sjeći, tući, moći i dr.; čitajući, padajući, pitajući, pišući, pletući, tekući, noseći, držeći i dr.;

          -ić (s deminutivnim značenjem, vrlo čest u prezimenima): prstić, nožić, ključić, vjetrić, štapić, zubićnosić, vratić, stolić, komadić i sl.; Andrić, Begić, Lukić, Petrović, hajrić, Bičakčić, Marinčić i dr.;  

                   U slovenačkim prezimenima je –ič: Županič, Rajič, Mahnič, Kavrič, Gregorič i sl.

          U istu kategoriju idu imenice u množini koje znače mladunče: jarići, pilići, prasići, tučići, ćurići i sl.

          -oća (nastavak za tvorbu imenica od pridjeva): čistoća, vrednoća, teškoća, lakoća, tvrdoća, trudnoća, mirnoća, hladnoća i sl.

37. U velikom broju riječi sa č ili ć i u oblicima riječi sa ovim suuglasnicima – prema č stoji u osnovnom obliku te riječi ili u srodnoj riječi suglasnik k ili c, a prema ć stoji t, kao rezultat promjena koje se zovu palatalizacija i jotovanje.

Č: K i C

38. Suglasnik č stoji u sljedećim oblicima riječi:

a) u vokativu jednine imenica muškog roda sa osnovom na k ili c:

radniče (:radnik), vojniče (:vojnik), momče (:momak), junače (:junak), striče (:stric), oče (:otac), starče (:starac), mjeseče (:mjesec), zeče (:zec) itd.;

b) u oblicima množine imenica sa osnovom na c ispred nastavka –evi:

stričevi, -eva, -evima, - eve, očevi, zečevi i sl.;

c) u komparativu nekih pridjeva na k:

jači (:jak),  mlači (:mlak), gorči (:gorak), preči (:prijek), 

d) u prezentu, u glagolskom prilogu sadašnjem i imperativu prema infinitivu sa k ili c:

skačem, skačeš....skačući, skači (:skakati), plačem (:plakati), vičem (:vikati), srčem (:srkati), lelečem (:lelekati) itd.;  mičem, mičeš.... mičući, miči (:micati), kličem (:klicati), sričem (:sricati), poričem (:poricati), proričem (:proricati) i sl.;

e) u prezentu, u aoristu (2. i 3. lica jednine) i u trpnom pridjevu nekih glagola na –ći:

pečem, pečeš (prezent), peče (aorist), pečen (:peku), tečem (:teku), siječem (:sijeku), tučem (:tuku), vučem (:vuku), obučen (:obuku) itd.

Ovdje treba spomenuti i glagolske imenice od ovih glagola:

pečenje, sječenje, tučenje, vučenje i sl.

39. U izvedenim riječima č stoji prema k i c u osnovnoj riječi ispred nastavka koji počinje sa i, e, j, nepostojanim a i u nekim drugim slučajevima.

Tako imamo:

đače, đačić, đačina, đački (:đak)

jezičak, jezičac, jezičan, jezičar, jezičav, jezičina, jezični, jezički (:jezik)

koračaj, koračanje, koračati, koračnica (:korak)

mučan, mučnina, mučenik, mučilac, mučilaštvo, mučitelj, mučiti (:muka)

oblačak, oblačan, oblačić, oblačina,(na)oblačiti se (:oblak)

potočac, potočak, potočar, potočara, potočić, potočni, potočnik, potočnica  (:potok)

ručerda, ručetina, ručica, ručka, ručni, ručnik, doručje, uručiti (:ruka)

Travničanin, travnički (:Travnik)

dječak, dječica, dječ(i)ji (:djeca)

jajački, Jajačani (:Jajce)

mjesečar, mjesečarka, mjesečev, mjesečni, mjesečina, tromjesječje (:mjesec)

nadničar, nadničarka, nadničarski, nadničenje, nadničiti (:nadnica)

očev, očevina (<otče-), očinski, očinstvo (<otči-) (:otac)

ptiče, ptič(i)ji, ptičica, ptičetina, (i ptičurina), ptičar (:ptica)

strački, stračev, stračić, starčica (:starac)

zečar, zečarnik, zečev, zečevina, zečica, zečić, zečina, zeč(i)ji (:zec)

Ć : T

40. Suglasnik ć stoji prema suglasniku t u sljedećim oblicima riječi:

a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na suglasnik t:

pameću (:pamet), smrću (:smrt), slašću (:slast), mladošću (:mladost), sviješću (:svijest) i sl.

b) u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem gllagola koji se završavaju na –tati, a u prezentu imaju –em, -eš....:

blebećem, blebećeš, blebeći, blebećući (:blebetati), cvrkućem, crkući, cvrkućući (:cvrkutati), cvokoćem, cvokoi, cvokoćući (:cvokotati), skakućem, skakući, skakućući (:skakutati) i sl.;

c) u imperfektu i trpnom pridjevu glagola koji završavaju na –titi i –tjeti (npr. pratiti, vrtjeti):

praćah, praćaše....mlaćah ... (:mlatiti), mućah (:mutiti), pamćah... (.pamtiti), vrćah... (:vrtjeti), plamćah....(:plamtjeti), šućah... (:šutjeti), žućah...(:žutjeti), praćen, mlaćen, mućen i dr.

d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na t koji se tvore nastavkom –ji, odnoso –je:

žući (:žut), ljući (:ljut), gušći (:gust), češći (:čest), kraći (:kratak), plići (:plitak); ljuće, gušće, češće i dr.

e)  Suglasnik ć imamo i u nekim oblicima glagola htjeti (hoću i ću, hoćah ????)

41. Suglasnik ć u izvedenoj riječi stoji prema t u osnovnoj riječi:

a) u imenicama izvedenim nastavcima s točetnim –j (-je, -ja, -janin):

cvijeće (:cvijet), drveće (:drvet-a), pruće (:prut), povrće (:vrt), čokoće (:čokott), lišće (:list), raspeće (:raspet), smaknuće (:smaknut), zauzeće (:zauzet), krvoproliće (:prolit), bespuće (:put), bezvlašće (:vlast), raskršće (:krst), proljeće (:ljeto), Banaćanin(:Banat), Splićanin (:Split), Hrvaćanin???(:Hrvat), Egipćanin (:Egipat), braća(:brat), svijeća (:svijetliti), gošća (:gostt), mećava (:metem), telećak (:telet-a), štenećak(:štenet-a), maćeha (:mati) i dr.;

b) u pridjeva izvedenih nastavkom –ji:

pileći (:pilet-a), jagnjeći (:jagnjet-a), teleći (:telet-a), jareći (:jaret-a), krmeći (:krmet-a), magareći (:magaret-a) i dr.;

c) u nesvršenim glagolima izvedenim od svršenih koji se završavaju na    –titi i –tjeti:

vraćati (:vratiti), plaćati (:platiti), ispraćati (:ispratiti), osjećati (:osjetiti), upućivati (:uputiti), skraćivati (:skratiti), uplaćivati (:uplatiti), pozlaćivvati (:pozlatiti), raščišćavati (:račistiti) i sl.

i Đ

42. Većina riječi u hrvatskosrpskom jeziku sa suglasnikom dž su stranog, pretežno turskog porijekla ili su to riječi s turskim završetkom:

a) džep (i: džeparac, džepni, džepovina), džanarika (vrsta šljive), džezva, dželat, džigerica, džamija, džilit(ati se), fildžan, feredža, pendžer, merdžan, odžak, japundže, daidža, (turske); džez, džemper, džentlmen, džentri, džin, džokej, džungla, džem, budžet (engleske); džiju-džicu (japanska), džak (mađarska) i dr.;

b) turskog su porijekla i riječi sa završetkom –džija, koji nalazimo i u našim i u drugim stranim riječima:

abadžija, halvadžija, bozadžija, mehadžija, ćevabdžija, boistanžija, dućandžija, kavgadžija, badavdžija, tobdžija, komordžija, tramvadžija, provodadžija, račundžija, siledžija, trošadžija, šaljivdžija, šeširdžija i sl.;

c) od naših, to je samo manji broj riječi izvedenih nastavcima –ba i –bina, u kojih suglasnik č ispred tih nastavaka prelazi u dž jednačenjem po zvučnosti, i poneka usamljena riječ:

narudžba (:naručiti), porudžbina (:poručiti), vradžbina (:vračati), otadžbina (:otac < oče), svjedodžba (:svjedočiti), i sl.;  džapati se, džandrljiv, dževeljati, džomba, džbun, krdža, džigljati, dživdžan, dživkati.

43. Suglasnik đ imamo u dvjema kategorijama riječi.

- u riječima koje treba upamtiti;

- u riječima u kojima đ stoji ispred d;

a) u riječima koje treba upamtiti:

đak, đakon, đavo, đipnuti, Đakovo, Đukan, Đuro, lađa, leđa, oruđe, rđa, riđ, smuđ, vjeđa, punđa, gleđ i dr.

- znatan dio riječi s početnim đ je turskog porijekla:

đaur (kaur), đevđir, đevrek, đem (na uzdi), đene, đeram, đerdan, đerđef, đečerma???, đidija, đogam, đunđuva, đon, đubre, đul, đumruk??, đuture, đuveč, đuvegija i dr.

b) U  velikom broju riječi i u oblicima prema đ stoji suglasnik d u osnovnom obliku riječi ili u srodnim riječima.

Đ : D

44. U oblicima riječi:

a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na d u nominativu jednine:

glađu (:glad), zapovijeđu (:zapovijed);

b) u prezentu, iperativu i glagolskom prilogu sadašnjem glagola koji završavaju na –dati, a u prezentu imaju –em, -eš...:

glođem....(:glodati), ziđem....(:običnije: zidam) (:zidati), glođi, glođući;

c) u imperativu i trpnom pridjevu glagola koji se završavaju na –dati i

–djeti (npr. graditi, vidjeti)

građah, građaše...viđah, vođah....(:voditi), gniježđah se...(:gnijezditi se), bražđah...(:brazditi), tvrđah ... (:tvrditi), sjeđah...(:sjediti i sjedjeti), besjeđah... (:besjediti), stiđah se... (:stidjeti se), žuđah.. (:žudjeti) i dr.; građen, viđen, vođen, bražđen i dr.;

d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na d koji se tvore nastavkom –je odnosno –je:

luđi (:lud), bljeđi (:blijed), mlađi (:mlad), tvrđi (:tvrd), rjeđi (:rijed-ak), slađi (:slad-ak), glađi (:glad-ak), grđi (:grd-an), slađe, grđe i sl.;

e) Odnos đ:d imamo i kod glagola složenih sa ići:

dođem, pođem, nađem, uđem i dr. (:idem), dođoh, pođoh...(:idoh), dođi, pođi..(:idi)

Neknjiževno je iđem.

Objavio/la samoglasnik u 11:38, 2 komentar(a), print, #

01.06.2009.

III - IJEKAVSKI IZGOVOR

19. Nekadašnji glas jat (u latinici se obilježava znakom ĕ, a u ćirilici znakom Ђ (zamislite još kvačicu na nejmu kao na e) u hrvatskosrpskim govorim adanas imamo trojaku zamjenu: ije – je, e i i. Prema toj zamjeni imamo, dakle, tri izgovor: ijekavski, ekavski i ikavski. Prva dva su književna. U Bosni i Hercegovini književni izgovor je ijekavski. Takav je književni izgovo i u Crnoj Gori i Hrvatskoj, a u Srbiji je književni izgovor ekavski. ovo, međutim, ne isključuje pravo pojednica da u se induvidualnom izrazu služi književnim izgovorom koji nije uobičajan u sredini u kojoj živi.

20. Dugo jat u ijekavskom izgovoru po pravili je zamjenjeno sa ije (u ekavskom dugim e (ē), u ikavskom dugim i (ī), npr. dijete (dete, dite), bijelo (belo, bilo), dijeliti (deliti, diliti).

Kratko jat u ijekavskom izgovoru po pravilu je zamjenjeno sa je (u ekavskom kratkim e, u ikavskom kratkim i), npr. djeca (deca, dici), pjesma (pesma, pisma), pjevati (pevati, pivati).

Razlika u zamjeni dugog i kratkog jata u ijekavskom izgovoru najbolje se uočava kad se u oblicima jedne riječe ili u srodnim riječima smjenjuje jednoi drugo, kao rezultat skraćivanja dugog ili duljenja kratkog jata. To se javlja:

- u promjeni imenica;

- u poređenju pridjeva;

- u tvorbi riječi.  

           

21. a) U množini nekih imenica s nastavkom –ovi u promjeni nekih drugih imenica ije se skraćuje u je:

          cvijet – cvjetovi, korijen – korjeni, - snijeg – snjegovi, svijet – svjetovi, snijeg – snjegovi, zvijer – zvjeri, žlijeb - žljebovi, dijete – djeteta, tijelo – tjelesa i dr.

b) Neke omenice sa nastavkom –ovi u množini zadržavaju ije u cijeloj promjeni:

brijest – brijestovi, dio – dijela- dijelovi, grijeh – grijehovi, lijek – lijekovi, pijetao – pijetlovi, vijek – vijekovi (i vjekovi) i sl.

c) neke višesložne imenice imaju u genitive množine dvosložnu i jednosložnu zamjenu jata, tj. ije i je: dvocijevka – dvocjevka (običnije: dvocijevka), popijevka – popijevka i popjevka (običnije popijevka), pripovijetka – pripovjedaka i pripovjedaka i dr.

22. Pri poređenju pridjeva i priloga ije iz pozitiva redovno se u komparativu skraćuje u je:

bijedan – bjedan, bijel – bjelji, bijesan – bješnji (i bjesniji), blijed – blijeđi, lijen- ljenji (i ljeniji), lijep – ljepši, rijedak – rjeđi, smiješan – smješaniji, tijesan – tješnji i sl.

23. a) U grupama srodnih riječi ije osnovni često se u izvedenoj riječi skraćuje u je:

bijeg – bjegunac, bježati

bijel – bjelilo, bjelina, bjeloća, bjelov

bijes – bjesnilo, bjesnoća, bješnjeti

blijed – bljedilo, bljedoća, bljedolik

cijediti – cjedilo, cjediljka, cjeđenik (med)

cijev- cjevanica, cjevast, cjevčica, cjevčina

cvijet – cvjećara, cvjećarka, cvjećarnica, cvjetača, cvjetati, cvjetić, cvjetni

dijelti – djelilac, djelitelj, djelidba, djeljenik, djeljiv

gnijezdo – gnjezdast, gnjezdašce

korijen – korjenčić, korijenit, korjenovati

lijek – ljekar, ljekarija, ljekarna, ljekovit

lijep – ljepojka, ljepota, ljepotan, ljepotica

lijepiti, ljepenka, ljepilo, ljepljiv

lijevi – ljevak, ljevica, ljevičar, ljevoruk

mijeh – mješčić, mješina, mješinar

mijenjati – mjenjač, mjenjačnica

mlijeko – mljekar, mčljekara, mljekarski, mljekarstvo

Nijemac – njemački, Njemaca, Njemčad, njemčariti

osmijeh – osmjehivati se, osmjehnuti se

ozlijediti – ozljeda, ozljeđenik

pijetao – pjetlić, pjetlina

plijen (iti) – pljenidba, pljenilac, pljenitelj

riječ – rječit, rječitost, rječnik

rijeka - rječica, rječina

sijeno – sjenik, sjenokoša

svijeća – svjećica, svjećar

svijest – svjestan, svjesnost

svijet – svjetina, svjetovnio, svjetski

svijetliti – svjetiljka, svjetlo, svjetlost

tijelo – tjelesni, tjelašce

vijenac, vjenčić, vjenčani, vjenčac, vjenčanica

zvijezda – zvjezdan, zvjezdara, zvjezdast, zvjezdica i dr.

          b) Kada se od dloženih svršenih glagola na –iti sa dugom zamjenom jata (ije) izvode nesvršeni glagoli, ije se takođe skraćuje u je:

          ocijediti – ocjeđivati, ocijeniti – ocjenjivati, odijeliti – odjeljivati, odlijepiti – odljepljivati, osvijetliti – osvjetljivati, ozlijediti – ozliđivati, pobijediti – pobjeđivati, ukorijeniti – ukorjenjivati, zamijeniti – zamjenjivati, zaplijeniti – zapljenjivati i sl.

          c) Kada se od složenih svršenih glagola s kratkom zamjenom jata (je) izvode nesvršeni glagoli, je se dulji u ije:

dogorjeti – dogorijevati, dospjeti – dospijevati, nasjeći – nasijecati, oboljeti – obolijevati, odoljeti – odolijevati, opjevati- opijevati (opjevavati), popjevati – popijevati, pregorjeti – pregorijevati, razumjeti – razumijevati, snadbjeti – snadbijevati, uspjeti - uspijevati, zagorijeti – zagorijevati, zapjevati – zapijevati (=naricati), zapovjediti – zapovijedati, zasjeći – zasijecati i sl.

24. Dugo jat ne daje uvijek ije. U nekim slučajevima ono je zamijenjeno dugim je ().

a) U nekim oblicima riječi u kojima je u osnovnom obliku kratko je ono se dulji, i to:  

1) U genitive množine imenica:

besjēdā (:besjeda), djēlā (:djelo), koljēnā (:koljena), kudēljā (:kudelja), medvjēdā (:medvjeda), mjēstā (:mjesto), nedjēljā (:nedjelja), ozljēdā (:ozljeda), potjērā (:potjera), primjērā (:primjera), promjēnā (:promjena), provjērā (:provjera), razmjēnā (:razmjena), smjēnā (:smjena), uspjēhā (:uspjeh), vjērā (:vjera), zamjēnā (:zamjena), zavjērā (:zavjera) i dr.

2) U padežima imenica koje u nominative jednine imaju kratko je ispred sloga sq nepostojanim a, pa ispadanejm ovoga dolaze u dodir dva suglasnika od kojih je prvi sonant (v, n, r, l, lj):

bezvjērica, bezvjēricu itd (:bezvjerac), drvodēljca, -u…(drvodjeljac), odjēljka, -u… (odjeljak), ponēdeljka, -u… (:ponedeljak), pridjēvka, -u …. (:pridjevak), primjērka, -u… (:primjerak), razdjēljka, -u… (:razdjeljak), razmjērka, -u…(:razmjerak), zasjēnka, -u… (:zasjenak) i sl.

3) U glagolskom prilogu prošlom:

dospjēvši (:dospjeti), izgorjēvši (:izgorjeti), poželjēvši (:poželjeti), poživjēvši (:poživjeti), pretrpjēvši (:pretrpjeti), razumjēvši (:razumjeti), uspjēvši (:uspjeti), vidjēvši (:vidjeti), zadjēvši (:zadjeti) i sl.

b)  U nekim riječima izvedenim od osnovne riječi s kratkim jat je se takođe dulji, i to:

1) U riječima s hipokorističkim ili deminutivnim značenjem:

djēdo (:djed), djēlce (:djelo), djēšo (:djver), djēva (:djevojka), koljēnce (:koljeno), Stjēpo (:Stjepan) i dr.

2) u drugim izvedenicama:

Nedjēljko (:nedjelja), bezmjēran i ravnomjēran (:mjera), sjēnka (:sjena), vjēran i vjērnost (:vjera), vjēštac (:vještica) i dr.

3) u nesvršenim glagolima izvedenim prema složenim svršenim glagolima u čijoj osnovi su imenice mjera, mjesto i glagol sjeseti:

odmjērati (: odmjeriti), pomjērati, premjērati, razmjērattti, zamjērati, namjēštati (: namjestiti), smjēštati, razmjēštati, nasjēdati, (:nasjesti), odsjēdati, opsjēdati, presjēdati, prisjēdati, zasjēdati i sl. (i: pomjeranje, premještanje, zasjedanje i dr.)

25. U ijekavskom izgovoru kratko jat se zamjenjuje i sa e.

a) Takva zamjena se javlja iza suglasnika r ako ispred njega stoji neki suglasnik:

bregovi, crepovi, dozreti, dremljiv, greška, povreda, okrepljenje, sprečavati, sredina, strelica, trezniji, vredniji, vremena, ždrebad.

          U ovakvom položaju dugo jat je iza r normalno zamjenjeno sa ije: brijeg, crijep, dozrijevati, drijemati, grijeh, griješiti, uvrijediti,okrijepiti, spriječiti,srijeda, strijela, upotrijebiti, vrijedan, vrijeme, ždrijebiti.

b) Ako je r na početku riječi ili je ispred njega samoglasnik, kratko jat se zamjenjuje sa je:

rječica, rječina (: rijeka), rječitost, rječnik (: riječ), rješavati, rješenje (: riješavati), gorjeti, korjenovati, ukorjenjivati se (: korijen), ostarjeti, porječje (: rijeka), poriječkati se (: riječ) i dr.

Ovako se pišu i složene riječi sa rje na početku drugog dijela složenice kad se ispred njega nalazi suglasnik:

protivrječnost, razrjeđivati (: rijedak), razrješavati, razrješnica i sl.

 

26. U starim prefiksima prĕ- i prĕd- imamo dvojaku zamjenu jata: e i ije, u zavisnosti od toga da li je jat bilo kratko ili dugo.

a) Međutim, analogija je u velikoj mjeri poremetila ovakav odnos, te pod uticajem kratke zamjene imamo često u ijekavskim govorima jednosložnu zamjenu, sa dugim e (prē-) u onim slučajevima gdje se jat duljilo. To je dobrim dijelom usvojeno i u književnom izrazu u Bosni i Hercegovini.

Tako imamo:

pregib, pregled, prekid, preklop, prekup, prelet, preliv i preljev, premaz, premjer, prenos, prepis, prepjev, preplet, prerez, presjek, prestup, prestupna (godina),prevod, prevoz, prezir (prema: pregledati, prekinuti, preklopiti itd.)

Tako je i kod glagola preći –pređem (prema: prelaziti).

S prefiksom pred- je imenica predsjednik (prema glagolu: predsjedavati).

b) Imenice koje prema sebi nemaju glagol s kratkom zamjenom jata u prefiksu ili se ta veza ne osjeća – mahom čuvaju pravilnu zamjenu jata:

priječnica (poprečna daska), priječnjak (vrsta opanka), prijegor, Prijedor, prijeklad (kamen na ognjištu), Prijepolje, prijesno, prijestolje, prijevor i  prijevornica (zasun) i dr.

c) Neke rijči književnog porijekla upotrebljavaju se u oba glasovna oblika, tj. sa ije i ē, kao što su npr. prijedlog i predlog, prijeglas i preglas, prijevoj i prevoj i dr. kao gramatički termini ove se tri riječi najčešće upotrebljavaju u obliku sa ije.

Ova podjela ne isključuje mogućnost većeg broja dvostrukosti; pregor i prijegor (ali jedino: samoprijegor), prekor i prijekor, prelat i prijelaz, presad i prijesad, prelom i prijelom, jer u književnom jeziku još nije izvršena stabilizacija zamjene jata. Zato nije moguće dati čvrsta pravila za neke kategorije.

27. Kratko jat zamjenjuje se i sa i, i to u tri slučaja: ispred samoglasnika o, suglasnika j i suglasnika lj.

a) Ispred o zamjena sa i vrši se u radnom pridjevu glagola koji ispred –ti imaju je (od jata):

bdjeti – bdio (ali: bdjela), htjeti – htio (ali:htjela), letjeti – letio (ali:letjela), smjeti – smio (ali:smjela), trpjeti – trpio (ali:trpjela), vidjeti – vidio (ali:vidjela), voljeti – volio (ali:voljela), htjželjeti – želio (ali:željela) itd.

Od glagola sjesti i jesti oblik radnog pridjeva je sjeo i jeo.

Nepravilni su oblici infinitiva mekih od pomenutih glagola sa i mjesto je, kako se ponekad čuje u govoru: letiti, trpiti, viditi, voliti, želiti i sl. Međutim, glagoli sjedjeti i vrjedjeti danas su uobičajni sa i ispred infinitivnog nastavka –ti; sjediti i vrijediti kao rezultat razjednačavanja je u dva susjedna sloga.

b) Zamjena sa i ispred o vrši se i u pridjevima cio (pored cijel) i bio (običnije bijel), u imenicama dio, odio, predio, razdio (pored odjel, predjel, razdjel).

c) Ispred j zamjenu sa i imamo u sljedećim primjerima:

grijati, sijati (sjeme), smijati se, vijati (pšenicu), obiju (:obje)

- ispred lj u riječima od osnove biljeg-:

biljeg, bilješka, bilježnica, obilježje.

Međutim, u drugim riječima je se zadržava ispred lj, npr. kudjelja, nedjelja, odjeljenje.

d) Pored običnije zamjene jata sa i u odričnim oblicima pomoćnog glagola jesam, dobivenih analogijom prema 3. licu jednine: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu, u ijekavskom izgovoru su književni i oblici: nijesam, nijesi, nije, nijesmo, nijeste, nijesu.

Nisu književni oblici pridjevi i zamjenica sa ije u nastavku (drugijeh, dobrijem, onijeh, vašijem), kako se ranije upotrebljavalo u književnom jezik, a govori se i danas u narodu, već samo oblici sa i (drugih, dobrim, onih, vaših).

Neknjiževne sui  riječi s jotovani t i d: ćerati, đed, (g)đe i sl. (mj. tjerati, djed, gdje).

 

28. U ijekavskom književnom izgovoru se upotrebljavaju dvojaki oblici glagola i imenica načinjenih od osnove tek- (koji imamo u glagolu teći) – sa i i sa je:

isticati, poticati, priticati, sticati, uticati, zaticati; sticaj, smicanje, uticaj, uticanje, i:

istjecati, protjecati, pretjecati, stjecati, utjecati, zatjecati; stjecaj, stjecanje, utjecaj, utjecanje.

Glagol natjecati se i imenice natječaj, natjecatelj i stjecište upotrebljava se samo u obliku sa je.

29. I u složenim nesvršenim glagolima izvedenim od osnovnog glagola liti u upotrebi su dvojaki oblici:

dolijevati, izlijevati, nalijevati, polijevati, prelijevati, prolijevati, ulijevati, zalijevati i sl., i:

dolivati, izlivati, nalivati, polivati, prelivati, prolivati, slivati, ulivati, zalivati i sl.

Slično je stanje i sa imenicama: naliv, proliv, sliv, uliv, zaliv, i: naljev, proljev, uljev, zaljev.

30. od istih pridjeva izvode se glagoli sa je (od jata) is a i koji se razlikuju u značenju; to su glagoli:

bijeljeti, crvenjeti, rumenjeti, tupjeti, zelenjeti, koji znače: postajati bijel, crven, tup itd., i:

bijeliti, crveniti, rumeniti, tupiti, zeleniti, sa značenjem: činiti nešto bijelim, crvenim, tupim itd.

31. a) Treba obratiti pažnju na pravilnost izgovora i pisanja nekih ijekavskih riječi, kao što su: dolje, ovdje, ondje, nedjelja, ponedjeljak, prije, poslije i dr. (a ne: dole, ovde, onde, nedelja, ponedeljak, pre, posle)

b) Takođe treba voditi računa o tome se ličnim imenima, prezimenima i geografskim imenima koja u osnovi imaju jat govore i pišu onako kako ih narod izgovara u nekom kraju:

Cvijeta i Cveta, Cvitan, Cvijetić i Cvetić, Cvitković, Belić, Bijelić i Bilić; Beograd, Biograd (na moru), Bela Crkva, Pljevlja, Rijeka, Osijek, Cplit, Bjelovar, Bijeljina i dr.  

<< 06/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930