32. U srpskohrvatskom jeziku postoje četri srodna suglasnika koji se ne izgovaraju svugdje jednako. Oni čine dva para glasova: č - ć i dž - đ. Prvi je par bezvučni, a drugi zvučni.
Ono što ove glasove stavlja jedan nasuprot drugome u parovima jeste njihov izgovor: č i dž su ‘tvrdi’ glasovi, a ć i đ ‘meki’. Iz te osobine potiče njihovo nedovljno razlikovanje u govoru i pisanju.
I u nekim govorima Bosne i Hercegovine izgovor ovih glasova je nedovoljno diferenciran.
Pored ljudi u kojih je izgovor glasova č i dž približan glasovima ć i đ, ali koji u pisanju razlikuju oba para glasova, ima i onih kod kojih je svaki par ovih glasova sveden samo na jedan glas, na ć i đ (rijetko na č i dž). Ovo nerazlikovanje ispoljava se u pisanju.
33. Pri izgovoru suglasnika č i ć vrh jezika ima različite položaje: pri č je uzdignut i pritisnut uz alveoli (dio iznad prednjih gornjih zuba), a pri ć se opire o donje zube; pri izgovoru ć jezik je, svojim prednjim dijelom, većom površinom priljubljen uz nepce nego pri izgovoru č; usne su pri č malo isturene i zaobljene, a pri ć razvučene.
Da bi se naučio izgovor glasa č, treba jezik namjestiti za izgovor š i, pritisnuvši ga uz alveoli, izgovoriti č. Polazna tačka za izgovor glasa dž je suglasnik ž.
Pri izgovoru glasa ć može se poći od položaja jezika za izgovor glasa nj.
Za suglasnike dž i đ vrijedi sve što je rečeno za č i ć, s tom razlikom što su oni zvučni.
34. U pogledu pisanja treba odvojeno promatrati riječi sa č i ć od onih sa dž i đ.
Č i Ć
Imamo tri kategorije riječi sa suglasnicima č i ć:
- riječi koje treba upamtiti;
- riječi izvedene nastavcima u kojima je č ili ć.
- riječi u kojima č stoji prema k ili c, a ć prema t.
35. Riječi koje treba upamtiti jer se na drugi način ne može utvrditi koji je od dva glasa u njima:
a) sa č: čačkati, čamac, čar, čavka, čekati, čelo, četka, češalj, čiča, čistiti, član, čudo, čupati i dr.; ačiti se, bačva, bič, dočepati, Foča, hrčak, ječam, ključ, kreč, mač, mačka, pečurka, početi, priča, račun, račvem ručak, veče, vrč, žuč i dr.
b) sa ć: ćarlijati, ćeretati, ćućoriti, ćukati, ćuran, ćurka, ćuška, ćutati i dr.; gaće, kći, noć, peć, već, vijeće, vreća i dr.
- mnoge riječi sa početnim ć turskog su porijekla: ćaba, ćamo, ćasa, ćebe, ćehaja, ćeif, ćerpič (vrsta crijepa), ćeten, ćevap, ćilim, ćuman (???),ćošak, ćumur, ćuprija, ćurčija, ćuskija i dr.
36. Riječi izvedene različitim nastavcima koji imaju jedan od glasova, č ili ć.
a) Suglasnik č imaju sljedeći nastavci:
-ač (u riječima koje najčešće znače vršioca radnje ili spravu, oruđe): vozač, kopač, šaptač, zakivač, zavarivač, veslač, mjerač, nosač, čistač, kovač, orač; grijač, zapušač, pokrivač, prekidač, upaljač, otirač, žarač, podupirač, opasač, kotač i sl.;
-ača (s raznim značenjima): drenovača, glogovača, brezovača, cerovača, kruškovača, borovača; prakljača, kuhačadrljača, varjača, povezača, pregača, natikača; udavača, narikača; rudača, vrtača i dr.;
- ačak ili –ačan (za tvorbu nekih pridjeva, najčešće sa deminutivnim značenjem): punačak i punačan, dugačak, ubitačan, probitačan i dr.
- ačica (imenica ženskog roda koja najčešće znače vršioca radnje): beračica, sviračica, kopačica, čistačica, igračica, krojačica i sl.
- če i –čad (obično za označavanje maladih bića): majmunče, pastirče, pašče, siroče, slonče, svinjče i dr. Arapčad, Bugarčad, Cigančad, paščad, siročad i dr. ;
- čica (s deminutivnim značenjem): cjevčica, grančica, stvrčica, strančica i dr.;
- čić (s deminutivnim značenjem): kamenčić, kazančić, obraščić, roščić, sto(l)čić, sinčić, korjenčić i sl.
- čina (s augmentativnim značenjem): bravčina, cjevčina, somčina, šamarčina, lijenčina, čarapčina i dr.
- ič ( vrlo rijedak nastavak, nasuprot brojnim riječima na –ić, t. b): branič, gonič, ribič (ribolovac), (po)vratič (biljka), zvonič (biljka), Radič (lično ime koje treba razlikovati od prezimena Radić);
- ičak (s deminutivnim značenjem): grumičak, kamičak, krajičak, plamičak, pramičak i sl.;
- ičan (pridjevski nastavak):energičan, ironičan, simpatičan, alergičan, anarhičan, apatičan, specifičan, melaholičan i sl.;
- ičar (obično sa značenjem zanimanaj ili nosioca osobina): hemičar, istročar, električar, evidentičar, alkoholičar, asmatičar i dr.;
- ičast (pridjevski nastavak s deminutivnim značenjem): bjeličast, bljedičast, plavičast, masličast, modričast, jagodičast i sl.
b) Sljedeći nastavci imaju suglasnik ć:
-ać (vrlo rijedak nastavak, nasuprot vrlo rasprostranjenom nastavku –ač t.36.a): gluhać, gluvać, golać, crvendać, zelembać, srndać;
-aći (nastavak pridjeva izvedenih iz glagola): pisaći, brujaći, oraći, jahaći, kupaći, peraći i sl.;
-ći (završetak nekih glagola u infinitive i nastavak glagoslkog priloga (sadašnjeg): ići, doći, naći, poći, sjeći, tući, moći i dr.; čitajući, padajući, pitajući, pišući, pletući, tekući, noseći, držeći i dr.;
-ić (s deminutivnim značenjem, vrlo čest u prezimenima): prstić, nožić, ključić, vjetrić, štapić, zubićnosić, vratić, stolić, komadić i sl.; Andrić, Begić, Lukić, Petrović, hajrić, Bičakčić, Marinčić i dr.;
U slovenačkim prezimenima je –ič: Županič, Rajič, Mahnič, Kavrič, Gregorič i sl.
U istu kategoriju idu imenice u množini koje znače mladunče: jarići, pilići, prasići, tučići, ćurići i sl.
-oća (nastavak za tvorbu imenica od pridjeva): čistoća, vrednoća, teškoća, lakoća, tvrdoća, trudnoća, mirnoća, hladnoća i sl.
37. U velikom broju riječi sa č ili ć i u oblicima riječi sa ovim suuglasnicima – prema č stoji u osnovnom obliku te riječi ili u srodnoj riječi suglasnik k ili c, a prema ć stoji t, kao rezultat promjena koje se zovu palatalizacija i jotovanje.
Č: K i C
38. Suglasnik č stoji u sljedećim oblicima riječi:
a) u vokativu jednine imenica muškog roda sa osnovom na k ili c:
radniče (:radnik), vojniče (:vojnik), momče (:momak), junače (:junak), striče (:stric), oče (:otac), starče (:starac), mjeseče (:mjesec), zeče (:zec) itd.;
b) u oblicima množine imenica sa osnovom na c ispred nastavka –evi:
stričevi, -eva, -evima, - eve, očevi, zečevi i sl.;
c) u komparativu nekih pridjeva na k:
jači (:jak), mlači (:mlak), gorči (:gorak), preči (:prijek),
d) u prezentu, u glagolskom prilogu sadašnjem i imperativu prema infinitivu sa k ili c:
skačem, skačeš....skačući, skači (:skakati), plačem (:plakati), vičem (:vikati), srčem (:srkati), lelečem (:lelekati) itd.; mičem, mičeš.... mičući, miči (:micati), kličem (:klicati), sričem (:sricati), poričem (:poricati), proričem (:proricati) i sl.;
e) u prezentu, u aoristu (2. i 3. lica jednine) i u trpnom pridjevu nekih glagola na –ći:
pečem, pečeš (prezent), peče (aorist), pečen (:peku), tečem (:teku), siječem (:sijeku), tučem (:tuku), vučem (:vuku), obučen (:obuku) itd.
Ovdje treba spomenuti i glagolske imenice od ovih glagola:
pečenje, sječenje, tučenje, vučenje i sl.
39. U izvedenim riječima č stoji prema k i c u osnovnoj riječi ispred nastavka koji počinje sa i, e, j, nepostojanim a i u nekim drugim slučajevima.
Tako imamo:
đače, đačić, đačina, đački (:đak)
jezičak, jezičac, jezičan, jezičar, jezičav, jezičina, jezični, jezički (:jezik)
koračaj, koračanje, koračati, koračnica (:korak)
mučan, mučnina, mučenik, mučilac, mučilaštvo, mučitelj, mučiti (:muka)
oblačak, oblačan, oblačić, oblačina,(na)oblačiti se (:oblak)
potočac, potočak, potočar, potočara, potočić, potočni, potočnik, potočnica (:potok)
ručerda, ručetina, ručica, ručka, ručni, ručnik, doručje, uručiti (:ruka)
Travničanin, travnički (:Travnik)
dječak, dječica, dječ(i)ji (:djeca)
jajački, Jajačani (:Jajce)
mjesečar, mjesečarka, mjesečev, mjesečni, mjesečina, tromjesječje (:mjesec)
nadničar, nadničarka, nadničarski, nadničenje, nadničiti (:nadnica)
očev, očevina (<otče-), očinski, očinstvo (<otči-) (:otac)
ptiče, ptič(i)ji, ptičica, ptičetina, (i ptičurina), ptičar (:ptica)
strački, stračev, stračić, starčica (:starac)
zečar, zečarnik, zečev, zečevina, zečica, zečić, zečina, zeč(i)ji (:zec)
Ć : T
40. Suglasnik ć stoji prema suglasniku t u sljedećim oblicima riječi:
a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na suglasnik t:
pameću (:pamet), smrću (:smrt), slašću (:slast), mladošću (:mladost), sviješću (:svijest) i sl.
b) u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem gllagola koji se završavaju na –tati, a u prezentu imaju –em, -eš....:
blebećem, blebećeš, blebeći, blebećući (:blebetati), cvrkućem, crkući, cvrkućući (:cvrkutati), cvokoćem, cvokoi, cvokoćući (:cvokotati), skakućem, skakući, skakućući (:skakutati) i sl.;
c) u imperfektu i trpnom pridjevu glagola koji završavaju na –titi i –tjeti (npr. pratiti, vrtjeti):
praćah, praćaše....mlaćah ... (:mlatiti), mućah (:mutiti), pamćah... (.pamtiti), vrćah... (:vrtjeti), plamćah....(:plamtjeti), šućah... (:šutjeti), žućah...(:žutjeti), praćen, mlaćen, mućen i dr.
d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na t koji se tvore nastavkom –ji, odnoso –je:
žući (:žut), ljući (:ljut), gušći (:gust), češći (:čest), kraći (:kratak), plići (:plitak); ljuće, gušće, češće i dr.
e) Suglasnik ć imamo i u nekim oblicima glagola htjeti (hoću i ću, hoćah ????)
41. Suglasnik ć u izvedenoj riječi stoji prema t u osnovnoj riječi:
a) u imenicama izvedenim nastavcima s točetnim –j (-je, -ja, -janin):
cvijeće (:cvijet), drveće (:drvet-a), pruće (:prut), povrće (:vrt), čokoće (:čokott), lišće (:list), raspeće (:raspet), smaknuće (:smaknut), zauzeće (:zauzet), krvoproliće (:prolit), bespuće (:put), bezvlašće (:vlast), raskršće (:krst), proljeće (:ljeto), Banaćanin(:Banat), Splićanin (:Split), Hrvaćanin???(:Hrvat), Egipćanin (:Egipat), braća(:brat), svijeća (:svijetliti), gošća (:gostt), mećava (:metem), telećak (:telet-a), štenećak(:štenet-a), maćeha (:mati) i dr.;
b) u pridjeva izvedenih nastavkom –ji:
pileći (:pilet-a), jagnjeći (:jagnjet-a), teleći (:telet-a), jareći (:jaret-a), krmeći (:krmet-a), magareći (:magaret-a) i dr.;
c) u nesvršenim glagolima izvedenim od svršenih koji se završavaju na –titi i –tjeti:
vraćati (:vratiti), plaćati (:platiti), ispraćati (:ispratiti), osjećati (:osjetiti), upućivati (:uputiti), skraćivati (:skratiti), uplaćivati (:uplatiti), pozlaćivvati (:pozlatiti), raščišćavati (:račistiti) i sl.
DŽ i Đ
42. Većina riječi u hrvatskosrpskom jeziku sa suglasnikom dž su stranog, pretežno turskog porijekla ili su to riječi s turskim završetkom:
a) džep (i: džeparac, džepni, džepovina), džanarika (vrsta šljive), džezva, dželat, džigerica, džamija, džilit(ati se), fildžan, feredža, pendžer, merdžan, odžak, japundže, daidža, (turske); džez, džemper, džentlmen, džentri, džin, džokej, džungla, džem, budžet (engleske); džiju-džicu (japanska), džak (mađarska) i dr.;
b) turskog su porijekla i riječi sa završetkom –džija, koji nalazimo i u našim i u drugim stranim riječima:
abadžija, halvadžija, bozadžija, mehadžija, ćevabdžija, boistanžija, dućandžija, kavgadžija, badavdžija, tobdžija, komordžija, tramvadžija, provodadžija, račundžija, siledžija, trošadžija, šaljivdžija, šeširdžija i sl.;
c) od naših, to je samo manji broj riječi izvedenih nastavcima –ba i –bina, u kojih suglasnik č ispred tih nastavaka prelazi u dž jednačenjem po zvučnosti, i poneka usamljena riječ:
narudžba (:naručiti), porudžbina (:poručiti), vradžbina (:vračati), otadžbina (:otac < oče), svjedodžba (:svjedočiti), i sl.; džapati se, džandrljiv, dževeljati, džomba, džbun, krdža, džigljati, dživdžan, dživkati.
43. Suglasnik đ imamo u dvjema kategorijama riječi.
- u riječima koje treba upamtiti;
- u riječima u kojima đ stoji ispred d;
a) u riječima koje treba upamtiti:
đak, đakon, đavo, đipnuti, Đakovo, Đukan, Đuro, lađa, leđa, oruđe, rđa, riđ, smuđ, vjeđa, punđa, gleđ i dr.
- znatan dio riječi s početnim đ je turskog porijekla:
đaur (kaur), đevđir, đevrek, đem (na uzdi), đene, đeram, đerdan, đerđef, đečerma???, đidija, đogam, đunđuva, đon, đubre, đul, đumruk??, đuture, đuveč, đuvegija i dr.
b) U velikom broju riječi i u oblicima prema đ stoji suglasnik d u osnovnom obliku riječi ili u srodnim riječima.
Đ : D
44. U oblicima riječi:
a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na d u nominativu jednine:
glađu (:glad), zapovijeđu (:zapovijed);
b) u prezentu, iperativu i glagolskom prilogu sadašnjem glagola koji završavaju na –dati, a u prezentu imaju –em, -eš...:
glođem....(:glodati), ziđem....(:običnije: zidam) (:zidati), glođi, glođući;
c) u imperativu i trpnom pridjevu glagola koji se završavaju na –dati i
–djeti (npr. graditi, vidjeti)
građah, građaše...viđah, vođah....(:voditi), gniježđah se...(:gnijezditi se), bražđah...(:brazditi), tvrđah ... (:tvrditi), sjeđah...(:sjediti i sjedjeti), besjeđah... (:besjediti), stiđah se... (:stidjeti se), žuđah.. (:žudjeti) i dr.; građen, viđen, vođen, bražđen i dr.;
d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na d koji se tvore nastavkom –je odnosno –je:
luđi (:lud), bljeđi (:blijed), mlađi (:mlad), tvrđi (:tvrd), rjeđi (:rijed-ak), slađi (:slad-ak), glađi (:glad-ak), grđi (:grd-an), slađe, grđe i sl.;
e) Odnos đ:d imamo i kod glagola složenih sa ići:
dođem, pođem, nađem, uđem i dr. (:idem), dođoh, pođoh...(:idoh), dođi, pođi..(:idi)
Neknjiževno je iđem.
Objavio/la samoglasnik u 11:38, 2 komentar(a),
print,
#
III - IJEKAVSKI IZGOVOR
19. Nekadašnji glas jat (u latinici se obilježava znakom ĕ, a u ćirilici znakom Ђ (zamislite još kvačicu na nejmu kao na e) u hrvatskosrpskim govorim adanas imamo trojaku zamjenu: ije – je, e i i. Prema toj zamjeni imamo, dakle, tri izgovor: ijekavski, ekavski i ikavski. Prva dva su književna. U Bosni i Hercegovini književni izgovor je ijekavski. Takav je književni izgovo i u Crnoj Gori i Hrvatskoj, a u Srbiji je književni izgovor ekavski. ovo, međutim, ne isključuje pravo pojednica da u se induvidualnom izrazu služi književnim izgovorom koji nije uobičajan u sredini u kojoj živi.
20. Dugo jat u ijekavskom izgovoru po pravili je zamjenjeno sa ije (u ekavskom dugim e (ē), u ikavskom dugim i (ī), npr. dijete (dete, dite), bijelo (belo, bilo), dijeliti (deliti, diliti).
Kratko jat u ijekavskom izgovoru po pravilu je zamjenjeno sa je (u ekavskom kratkim e, u ikavskom kratkim i), npr. djeca (deca, dici), pjesma (pesma, pisma), pjevati (pevati, pivati).
Razlika u zamjeni dugog i kratkog jata u ijekavskom izgovoru najbolje se uočava kad se u oblicima jedne riječe ili u srodnim riječima smjenjuje jednoi drugo, kao rezultat skraćivanja dugog ili duljenja kratkog jata. To se javlja:
- u promjeni imenica;
- u poređenju pridjeva;
- u tvorbi riječi.
21. a) U množini nekih imenica s nastavkom –ovi u promjeni nekih drugih imenica ije se skraćuje u je:
cvijet – cvjetovi, korijen – korjeni, - snijeg – snjegovi, svijet – svjetovi, snijeg – snjegovi, zvijer – zvjeri, žlijeb - žljebovi, dijete – djeteta, tijelo – tjelesa i dr.
b) Neke omenice sa nastavkom –ovi u množini zadržavaju ije u cijeloj promjeni:
brijest – brijestovi, dio – dijela- dijelovi, grijeh – grijehovi, lijek – lijekovi, pijetao – pijetlovi, vijek – vijekovi (i vjekovi) i sl.
c) neke višesložne imenice imaju u genitive množine dvosložnu i jednosložnu zamjenu jata, tj. ije i je: dvocijevka – dvocjevka (običnije: dvocijevka), popijevka – popijevka i popjevka (običnije popijevka), pripovijetka – pripovjedaka i pripovjedaka i dr.
22. Pri poređenju pridjeva i priloga ije iz pozitiva redovno se u komparativu skraćuje u je:
bijedan – bjedan, bijel – bjelji, bijesan – bješnji (i bjesniji), blijed – blijeđi, lijen- ljenji (i ljeniji), lijep – ljepši, rijedak – rjeđi, smiješan – smješaniji, tijesan – tješnji i sl.
23. a) U grupama srodnih riječi ije osnovni često se u izvedenoj riječi skraćuje u je:
bijeg – bjegunac, bježati
bijel – bjelilo, bjelina, bjeloća, bjelov
bijes – bjesnilo, bjesnoća, bješnjeti
blijed – bljedilo, bljedoća, bljedolik
cijediti – cjedilo, cjediljka, cjeđenik (med)
cijev- cjevanica, cjevast, cjevčica, cjevčina
cvijet – cvjećara, cvjećarka, cvjećarnica, cvjetača, cvjetati, cvjetić, cvjetni
dijelti – djelilac, djelitelj, djelidba, djeljenik, djeljiv
gnijezdo – gnjezdast, gnjezdašce
korijen – korjenčić, korijenit, korjenovati
lijek – ljekar, ljekarija, ljekarna, ljekovit
lijep – ljepojka, ljepota, ljepotan, ljepotica
lijepiti, ljepenka, ljepilo, ljepljiv
lijevi – ljevak, ljevica, ljevičar, ljevoruk
mijeh – mješčić, mješina, mješinar
mijenjati – mjenjač, mjenjačnica
mlijeko – mljekar, mčljekara, mljekarski, mljekarstvo
Nijemac – njemački, Njemaca, Njemčad, njemčariti
osmijeh – osmjehivati se, osmjehnuti se
ozlijediti – ozljeda, ozljeđenik
pijetao – pjetlić, pjetlina
plijen (iti) – pljenidba, pljenilac, pljenitelj
riječ – rječit, rječitost, rječnik
rijeka - rječica, rječina
sijeno – sjenik, sjenokoša
svijeća – svjećica, svjećar
svijest – svjestan, svjesnost
svijet – svjetina, svjetovnio, svjetski
svijetliti – svjetiljka, svjetlo, svjetlost
tijelo – tjelesni, tjelašce
vijenac, vjenčić, vjenčani, vjenčac, vjenčanica
zvijezda – zvjezdan, zvjezdara, zvjezdast, zvjezdica i dr.
b) Kada se od dloženih svršenih glagola na –iti sa dugom zamjenom jata (ije) izvode nesvršeni glagoli, ije se takođe skraćuje u je:
ocijediti – ocjeđivati, ocijeniti – ocjenjivati, odijeliti – odjeljivati, odlijepiti – odljepljivati, osvijetliti – osvjetljivati, ozlijediti – ozliđivati, pobijediti – pobjeđivati, ukorijeniti – ukorjenjivati, zamijeniti – zamjenjivati, zaplijeniti – zapljenjivati i sl.
c) Kada se od složenih svršenih glagola s kratkom zamjenom jata (je) izvode nesvršeni glagoli, je se dulji u ije:
dogorjeti – dogorijevati, dospjeti – dospijevati, nasjeći – nasijecati, oboljeti – obolijevati, odoljeti – odolijevati, opjevati- opijevati (opjevavati), popjevati – popijevati, pregorjeti – pregorijevati, razumjeti – razumijevati, snadbjeti – snadbijevati, uspjeti - uspijevati, zagorijeti – zagorijevati, zapjevati – zapijevati (=naricati), zapovjediti – zapovijedati, zasjeći – zasijecati i sl.
24. Dugo jat ne daje uvijek ije. U nekim slučajevima ono je zamijenjeno dugim je (jē).
a) U nekim oblicima riječi u kojima je u osnovnom obliku kratko je ono se dulji, i to:
1) U genitive množine imenica:
besjēdā (:besjeda), djēlā (:djelo), koljēnā (:koljena), kudēljā (:kudelja), medvjēdā (:medvjeda), mjēstā (:mjesto), nedjēljā (:nedjelja), ozljēdā (:ozljeda), potjērā (:potjera), primjērā (:primjera), promjēnā (:promjena), provjērā (:provjera), razmjēnā (:razmjena), smjēnā (:smjena), uspjēhā (:uspjeh), vjērā (:vjera), zamjēnā (:zamjena), zavjērā (:zavjera) i dr.
2) U padežima imenica koje u nominative jednine imaju kratko je ispred sloga sq nepostojanim a, pa ispadanejm ovoga dolaze u dodir dva suglasnika od kojih je prvi sonant (v, n, r, l, lj):
bezvjērica, bezvjēricu itd (:bezvjerac), drvodēljca, -u…(drvodjeljac), odjēljka, -u… (odjeljak), ponēdeljka, -u… (:ponedeljak), pridjēvka, -u …. (:pridjevak), primjērka, -u… (:primjerak), razdjēljka, -u… (:razdjeljak), razmjērka, -u…(:razmjerak), zasjēnka, -u… (:zasjenak) i sl.
3) U glagolskom prilogu prošlom:
dospjēvši (:dospjeti), izgorjēvši (:izgorjeti), poželjēvši (:poželjeti), poživjēvši (:poživjeti), pretrpjēvši (:pretrpjeti), razumjēvši (:razumjeti), uspjēvši (:uspjeti), vidjēvši (:vidjeti), zadjēvši (:zadjeti) i sl.
b) U nekim riječima izvedenim od osnovne riječi s kratkim jat je se takođe dulji, i to:
1) U riječima s hipokorističkim ili deminutivnim značenjem:
djēdo (:djed), djēlce (:djelo), djēšo (:djver), djēva (:djevojka), koljēnce (:koljeno), Stjēpo (:Stjepan) i dr.
2) u drugim izvedenicama:
Nedjēljko (:nedjelja), bezmjēran i ravnomjēran (:mjera), sjēnka (:sjena), vjēran i vjērnost (:vjera), vjēštac (:vještica) i dr.
3) u nesvršenim glagolima izvedenim prema složenim svršenim glagolima u čijoj osnovi su imenice mjera, mjesto i glagol sjeseti:
odmjērati (: odmjeriti), pomjērati, premjērati, razmjērattti, zamjērati, namjēštati (: namjestiti), smjēštati, razmjēštati, nasjēdati, (:nasjesti), odsjēdati, opsjēdati, presjēdati, prisjēdati, zasjēdati i sl. (i: pomjeranje, premještanje, zasjedanje i dr.)
25. U ijekavskom izgovoru kratko jat se zamjenjuje i sa e.
a) Takva zamjena se javlja iza suglasnika r ako ispred njega stoji neki suglasnik:
bregovi, crepovi, dozreti, dremljiv, greška, povreda, okrepljenje, sprečavati, sredina, strelica, trezniji, vredniji, vremena, ždrebad.
U ovakvom položaju dugo jat je iza r normalno zamjenjeno sa ije: brijeg, crijep, dozrijevati, drijemati, grijeh, griješiti, uvrijediti,okrijepiti, spriječiti,srijeda, strijela, upotrijebiti, vrijedan, vrijeme, ždrijebiti.
b) Ako je r na početku riječi ili je ispred njega samoglasnik, kratko jat se zamjenjuje sa je:
rječica, rječina (: rijeka), rječitost, rječnik (: riječ), rješavati, rješenje (: riješavati), gorjeti, korjenovati, ukorjenjivati se (: korijen), ostarjeti, porječje (: rijeka), poriječkati se (: riječ) i dr.
Ovako se pišu i složene riječi sa rje na početku drugog dijela složenice kad se ispred njega nalazi suglasnik:
protivrječnost, razrjeđivati (: rijedak), razrješavati, razrješnica i sl.
26. U starim prefiksima prĕ- i prĕd- imamo dvojaku zamjenu jata: e i ije, u zavisnosti od toga da li je jat bilo kratko ili dugo.
a) Međutim, analogija je u velikoj mjeri poremetila ovakav odnos, te pod uticajem kratke zamjene imamo često u ijekavskim govorima jednosložnu zamjenu, sa dugim e (prē-) u onim slučajevima gdje se jat duljilo. To je dobrim dijelom usvojeno i u književnom izrazu u Bosni i Hercegovini.
Tako imamo:
pregib, pregled, prekid, preklop, prekup, prelet, preliv i preljev, premaz, premjer, prenos, prepis, prepjev, preplet, prerez, presjek, prestup, prestupna (godina),prevod, prevoz, prezir (prema: pregledati, prekinuti, preklopiti itd.)
Tako je i kod glagola preći –pređem (prema: prelaziti).
S prefiksom pred- je imenica predsjednik (prema glagolu: predsjedavati).
b) Imenice koje prema sebi nemaju glagol s kratkom zamjenom jata u prefiksu ili se ta veza ne osjeća – mahom čuvaju pravilnu zamjenu jata:
priječnica (poprečna daska), priječnjak (vrsta opanka), prijegor, Prijedor, prijeklad (kamen na ognjištu), Prijepolje, prijesno, prijestolje, prijevor i prijevornica (zasun) i dr.
c) Neke rijči književnog porijekla upotrebljavaju se u oba glasovna oblika, tj. sa ije i ē, kao što su npr. prijedlog i predlog, prijeglas i preglas, prijevoj i prevoj i dr. kao gramatički termini ove se tri riječi najčešće upotrebljavaju u obliku sa ije.
Ova podjela ne isključuje mogućnost većeg broja dvostrukosti; pregor i prijegor (ali jedino: samoprijegor), prekor i prijekor, prelat i prijelaz, presad i prijesad, prelom i prijelom, jer u književnom jeziku još nije izvršena stabilizacija zamjene jata. Zato nije moguće dati čvrsta pravila za neke kategorije.
27. Kratko jat zamjenjuje se i sa i, i to u tri slučaja: ispred samoglasnika o, suglasnika j i suglasnika lj.
a) Ispred o zamjena sa i vrši se u radnom pridjevu glagola koji ispred –ti imaju je (od jata):
bdjeti – bdio (ali: bdjela), htjeti – htio (ali:htjela), letjeti – letio (ali:letjela), smjeti – smio (ali:smjela), trpjeti – trpio (ali:trpjela), vidjeti – vidio (ali:vidjela), voljeti – volio (ali:voljela), htjželjeti – želio (ali:željela) itd.
Od glagola sjesti i jesti oblik radnog pridjeva je sjeo i jeo.
Nepravilni su oblici infinitiva mekih od pomenutih glagola sa i mjesto je, kako se ponekad čuje u govoru: letiti, trpiti, viditi, voliti, želiti i sl. Međutim, glagoli sjedjeti i vrjedjeti danas su uobičajni sa i ispred infinitivnog nastavka –ti; sjediti i vrijediti kao rezultat razjednačavanja je u dva susjedna sloga.
b) Zamjena sa i ispred o vrši se i u pridjevima cio (pored cijel) i bio (običnije bijel), u imenicama dio, odio, predio, razdio (pored odjel, predjel, razdjel).
c) Ispred j zamjenu sa i imamo u sljedećim primjerima:
grijati, sijati (sjeme), smijati se, vijati (pšenicu), obiju (:obje)
- ispred lj u riječima od osnove biljeg-:
biljeg, bilješka, bilježnica, obilježje.
Međutim, u drugim riječima je se zadržava ispred lj, npr. kudjelja, nedjelja, odjeljenje.
d) Pored običnije zamjene jata sa i u odričnim oblicima pomoćnog glagola jesam, dobivenih analogijom prema 3. licu jednine: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu, u ijekavskom izgovoru su književni i oblici: nijesam, nijesi, nije, nijesmo, nijeste, nijesu.
Nisu književni oblici pridjevi i zamjenica sa ije u nastavku (drugijeh, dobrijem, onijeh, vašijem), kako se ranije upotrebljavalo u književnom jezik, a govori se i danas u narodu, već samo oblici sa i (drugih, dobrim, onih, vaših).
Neknjiževne sui riječi s jotovani t i d: ćerati, đed, (g)đe i sl. (mj. tjerati, djed, gdje).
28. U ijekavskom književnom izgovoru se upotrebljavaju dvojaki oblici glagola i imenica načinjenih od osnove tek- (koji imamo u glagolu teći) – sa i i sa je:
isticati, poticati, priticati, sticati, uticati, zaticati; sticaj, smicanje, uticaj, uticanje, i:
istjecati, protjecati, pretjecati, stjecati, utjecati, zatjecati; stjecaj, stjecanje, utjecaj, utjecanje.
Glagol natjecati se i imenice natječaj, natjecatelj i stjecište upotrebljava se samo u obliku sa je.
29. I u složenim nesvršenim glagolima izvedenim od osnovnog glagola liti u upotrebi su dvojaki oblici:
dolijevati, izlijevati, nalijevati, polijevati, prelijevati, prolijevati, ulijevati, zalijevati i sl., i:
dolivati, izlivati, nalivati, polivati, prelivati, prolivati, slivati, ulivati, zalivati i sl.
Slično je stanje i sa imenicama: naliv, proliv, sliv, uliv, zaliv, i: naljev, proljev, uljev, zaljev.
30. od istih pridjeva izvode se glagoli sa je (od jata) is a i koji se razlikuju u značenju; to su glagoli:
bijeljeti, crvenjeti, rumenjeti, tupjeti, zelenjeti, koji znače: postajati bijel, crven, tup itd., i:
bijeliti, crveniti, rumeniti, tupiti, zeleniti, sa značenjem: činiti nešto bijelim, crvenim, tupim itd.
31. a) Treba obratiti pažnju na pravilnost izgovora i pisanja nekih ijekavskih riječi, kao što su: dolje, ovdje, ondje, nedjelja, ponedjeljak, prije, poslije i dr. (a ne: dole, ovde, onde, nedelja, ponedeljak, pre, posle)
b) Takođe treba voditi računa o tome se ličnim imenima, prezimenima i geografskim imenima koja u osnovi imaju jat govore i pišu onako kako ih narod izgovara u nekom kraju:
Cvijeta i Cveta, Cvitan, Cvijetić i Cvetić, Cvitković, Belić, Bijelić i Bilić; Beograd, Biograd (na moru), Bela Crkva, Pljevlja, Rijeka, Osijek, Cplit, Bjelovar, Bijeljina i dr.
