beats by dre cheap

IV – SUGLASNICI Č i Ć, DŽ i Đ

 

32. U srpskohrvatskom jeziku postoje četri srodna suglasnika koji se ne izgovaraju svugdje jednako. Oni čine dva para glasova: č - ć i - đ. Prvi je par bezvučni, a drugi zvučni.

          Ono što ove glasove stavlja jedan nasuprot drugome u parovima jeste njihov izgovor: č i su ‘tvrdi’ glasovi, a ć i đmeki’.  Iz te osobine potiče njihovo nedovljno razlikovanje u govoru i pisanju.

I u nekim govorima Bosne i Hercegovine izgovor ovih glasova je nedovoljno diferenciran.

Pored ljudi u kojih je izgovor glasova č i približan glasovima ć i đ, ali koji u pisanju razlikuju oba para glasova, ima i onih kod kojih je svaki par ovih glasova sveden samo na jedan glas, na ć i đ (rijetko na č i ). Ovo nerazlikovanje ispoljava se u pisanju. 

          33. Pri izgovoru suglasnika č i ć vrh jezika ima različite položaje: pri č je uzdignut i pritisnut uz alveoli (dio iznad prednjih gornjih zuba), a pri ć se opire o donje zube; pri izgovoru ć jezik je, svojim prednjim dijelom, većom površinom priljubljen uz nepce nego pri izgovoru č; usne su pri č malo isturene i zaobljene, a pri ć razvučene.

Da bi se naučio izgovor glasa č, treba jezik namjestiti za izgovor š i, pritisnuvši ga uz alveoli, izgovoriti č. Polazna tačka za izgovor glasa je suglasnik ž.

Pri izgovoru glasa ć može se poći od položaja jezika za izgovor glasa nj.

Za suglasnike i đ vrijedi sve što je rečeno za č i ć, s tom razlikom što su oni zvučni.

34.  U pogledu pisanja treba odvojeno promatrati riječi sa č i ć od onih sa i đ.

Č i Ć

Imamo tri kategorije riječi sa suglasnicima č i ć:

- riječi koje treba upamtiti;

- riječi izvedene nastavcima u kojima je č ili ć.

- riječi u kojima č stoji prema k ili c, a ć prema t.

          35. Riječi koje treba upamtiti jer se na drugi način ne može utvrditi koji je od dva glasa u njima:

a) sa č: čačkati, čamac, čar, čavka, čekati, čelo, četka, češalj, čiča, čistiti, član, čudo, čupati i dr.; ačiti se, bačva, bič, dočepati, Foča, hrčak, ječam, ključ, kreč, mač, mačka, pečurka, početi, priča, račun, račvem ručak, veče, vrč, žuč i dr.

b) sa ć: ćarlijati, ćeretati, ćućoriti, ćukati, ćuran, ćurka, ćuška, ćutati i dr.; gaće, kći, noć, peć, već, vijeće, vreća i dr.

-  mnoge riječi sa početnim ć turskog su porijekla: ćaba, ćamo, ćasa, ćebe, ćehaja, ćeif, ćerpič (vrsta crijepa), ćeten, ćevap, ćilim, ćuman (???),ćošak, ćumur, ćuprija, ćurčija, ćuskija i dr.

          36. Riječi izvedene različitim nastavcima koji imaju jedan od glasova, č ili ć.

a) Suglasnik č imaju sljedeći nastavci:

-ač (u riječima koje najčešće znače vršioca radnje ili spravu, oruđe): vozač, kopač, šaptač, zakivač, zavarivač, veslač, mjerač, nosač, čistač, kovač, orač; grijač, zapušač, pokrivač, prekidač, upaljač, otirač, žarač, podupirač, opasač, kotač i sl.;

-ača (s raznim značenjima): drenovača, glogovača, brezovača, cerovača, kruškovača, borovača; prakljača, kuhačadrljača, varjača, povezača, pregača, natikača; udavača, narikača; rudača, vrtača i dr.;

- ačak ili –ačan (za tvorbu nekih pridjeva, najčešće sa deminutivnim značenjem): punačak i punačan, dugačak, ubitačan, probitačan i dr. 

- ačica (imenica ženskog roda koja najčešće znače vršioca radnje): beračica, sviračica, kopačica, čistačica, igračica, krojačica i sl.

- če i –čad (obično za označavanje maladih bića): majmunče, pastirče, pašče, siroče, slonče, svinjče i dr. Arapčad, Bugarčad, Cigančad, paščad, siročad i dr. ;

- čica (s deminutivnim značenjem): cjevčica, grančica, stvrčica, strančica i dr.;

- čić (s deminutivnim značenjem): kamenčić, kazančić, obraščić, roščić, sto(l)čić, sinčić, korjenčić i sl.

- čina (s augmentativnim značenjem): bravčina, cjevčina, somčina, šamarčina, lijenčina, čarapčina i dr.

- ič ( vrlo rijedak nastavak, nasuprot brojnim riječima na –ić, t. b): branič, gonič, ribič (ribolovac), (po)vratič (biljka), zvonič (biljka), Radič (lično ime koje treba razlikovati od prezimena Radić);

- ičak (s deminutivnim značenjem): grumičak, kamičak, krajičak, plamičak, pramičak i sl.;

- ičan (pridjevski nastavak):energičan, ironičan, simpatičan, alergičan, anarhičan, apatičan, specifičan, melaholičan i sl.;

- ičar (obično sa značenjem zanimanaj ili nosioca osobina): hemičar, istročar, električar, evidentičar, alkoholičar, asmatičar i dr.;

- ičast (pridjevski nastavak s deminutivnim značenjem): bjeličast, bljedičast, plavičast, masličast, modričast, jagodičast i sl.

          b) Sljedeći nastavci imaju suglasnik ć:

          -ać (vrlo rijedak nastavak, nasuprot vrlo rasprostranjenom nastavku –ač t.36.a): gluhać, gluvać, golać, crvendać, zelembać, srndać;

          -aći (nastavak pridjeva izvedenih iz glagola): pisaći, brujaći, oraći, jahaći, kupaći, peraći i sl.;

          -ći (završetak nekih glagola u infinitive i nastavak glagoslkog priloga (sadašnjeg): ići, doći, naći, poći, sjeći, tući, moći i dr.; čitajući, padajući, pitajući, pišući, pletući, tekući, noseći, držeći i dr.;

          -ić (s deminutivnim značenjem, vrlo čest u prezimenima): prstić, nožić, ključić, vjetrić, štapić, zubićnosić, vratić, stolić, komadić i sl.; Andrić, Begić, Lukić, Petrović, hajrić, Bičakčić, Marinčić i dr.;  

                   U slovenačkim prezimenima je –ič: Županič, Rajič, Mahnič, Kavrič, Gregorič i sl.

          U istu kategoriju idu imenice u množini koje znače mladunče: jarići, pilići, prasići, tučići, ćurići i sl.

          -oća (nastavak za tvorbu imenica od pridjeva): čistoća, vrednoća, teškoća, lakoća, tvrdoća, trudnoća, mirnoća, hladnoća i sl.

37. U velikom broju riječi sa č ili ć i u oblicima riječi sa ovim suuglasnicima – prema č stoji u osnovnom obliku te riječi ili u srodnoj riječi suglasnik k ili c, a prema ć stoji t, kao rezultat promjena koje se zovu palatalizacija i jotovanje.

Č: K i C

38. Suglasnik č stoji u sljedećim oblicima riječi:

a) u vokativu jednine imenica muškog roda sa osnovom na k ili c:

radniče (:radnik), vojniče (:vojnik), momče (:momak), junače (:junak), striče (:stric), oče (:otac), starče (:starac), mjeseče (:mjesec), zeče (:zec) itd.;

b) u oblicima množine imenica sa osnovom na c ispred nastavka –evi:

stričevi, -eva, -evima, - eve, očevi, zečevi i sl.;

c) u komparativu nekih pridjeva na k:

jači (:jak),  mlači (:mlak), gorči (:gorak), preči (:prijek), 

d) u prezentu, u glagolskom prilogu sadašnjem i imperativu prema infinitivu sa k ili c:

skačem, skačeš....skačući, skači (:skakati), plačem (:plakati), vičem (:vikati), srčem (:srkati), lelečem (:lelekati) itd.;  mičem, mičeš.... mičući, miči (:micati), kličem (:klicati), sričem (:sricati), poričem (:poricati), proričem (:proricati) i sl.;

e) u prezentu, u aoristu (2. i 3. lica jednine) i u trpnom pridjevu nekih glagola na –ći:

pečem, pečeš (prezent), peče (aorist), pečen (:peku), tečem (:teku), siječem (:sijeku), tučem (:tuku), vučem (:vuku), obučen (:obuku) itd.

Ovdje treba spomenuti i glagolske imenice od ovih glagola:

pečenje, sječenje, tučenje, vučenje i sl.

39. U izvedenim riječima č stoji prema k i c u osnovnoj riječi ispred nastavka koji počinje sa i, e, j, nepostojanim a i u nekim drugim slučajevima.

Tako imamo:

đače, đačić, đačina, đački (:đak)

jezičak, jezičac, jezičan, jezičar, jezičav, jezičina, jezični, jezički (:jezik)

koračaj, koračanje, koračati, koračnica (:korak)

mučan, mučnina, mučenik, mučilac, mučilaštvo, mučitelj, mučiti (:muka)

oblačak, oblačan, oblačić, oblačina,(na)oblačiti se (:oblak)

potočac, potočak, potočar, potočara, potočić, potočni, potočnik, potočnica  (:potok)

ručerda, ručetina, ručica, ručka, ručni, ručnik, doručje, uručiti (:ruka)

Travničanin, travnički (:Travnik)

dječak, dječica, dječ(i)ji (:djeca)

jajački, Jajačani (:Jajce)

mjesečar, mjesečarka, mjesečev, mjesečni, mjesečina, tromjesječje (:mjesec)

nadničar, nadničarka, nadničarski, nadničenje, nadničiti (:nadnica)

očev, očevina (<otče-), očinski, očinstvo (<otči-) (:otac)

ptiče, ptič(i)ji, ptičica, ptičetina, (i ptičurina), ptičar (:ptica)

strački, stračev, stračić, starčica (:starac)

zečar, zečarnik, zečev, zečevina, zečica, zečić, zečina, zeč(i)ji (:zec)

Ć : T

40. Suglasnik ć stoji prema suglasniku t u sljedećim oblicima riječi:

a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na suglasnik t:

pameću (:pamet), smrću (:smrt), slašću (:slast), mladošću (:mladost), sviješću (:svijest) i sl.

b) u prezentu, imperativu i glagolskom prilogu sadašnjem gllagola koji se završavaju na –tati, a u prezentu imaju –em, -eš....:

blebećem, blebećeš, blebeći, blebećući (:blebetati), cvrkućem, crkući, cvrkućući (:cvrkutati), cvokoćem, cvokoi, cvokoćući (:cvokotati), skakućem, skakući, skakućući (:skakutati) i sl.;

c) u imperfektu i trpnom pridjevu glagola koji završavaju na –titi i –tjeti (npr. pratiti, vrtjeti):

praćah, praćaše....mlaćah ... (:mlatiti), mućah (:mutiti), pamćah... (.pamtiti), vrćah... (:vrtjeti), plamćah....(:plamtjeti), šućah... (:šutjeti), žućah...(:žutjeti), praćen, mlaćen, mućen i dr.

d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na t koji se tvore nastavkom –ji, odnoso –je:

žući (:žut), ljući (:ljut), gušći (:gust), češći (:čest), kraći (:kratak), plići (:plitak); ljuće, gušće, češće i dr.

e)  Suglasnik ć imamo i u nekim oblicima glagola htjeti (hoću i ću, hoćah ????)

41. Suglasnik ć u izvedenoj riječi stoji prema t u osnovnoj riječi:

a) u imenicama izvedenim nastavcima s točetnim –j (-je, -ja, -janin):

cvijeće (:cvijet), drveće (:drvet-a), pruće (:prut), povrće (:vrt), čokoće (:čokott), lišće (:list), raspeće (:raspet), smaknuće (:smaknut), zauzeće (:zauzet), krvoproliće (:prolit), bespuće (:put), bezvlašće (:vlast), raskršće (:krst), proljeće (:ljeto), Banaćanin(:Banat), Splićanin (:Split), Hrvaćanin???(:Hrvat), Egipćanin (:Egipat), braća(:brat), svijeća (:svijetliti), gošća (:gostt), mećava (:metem), telećak (:telet-a), štenećak(:štenet-a), maćeha (:mati) i dr.;

b) u pridjeva izvedenih nastavkom –ji:

pileći (:pilet-a), jagnjeći (:jagnjet-a), teleći (:telet-a), jareći (:jaret-a), krmeći (:krmet-a), magareći (:magaret-a) i dr.;

c) u nesvršenim glagolima izvedenim od svršenih koji se završavaju na    –titi i –tjeti:

vraćati (:vratiti), plaćati (:platiti), ispraćati (:ispratiti), osjećati (:osjetiti), upućivati (:uputiti), skraćivati (:skratiti), uplaćivati (:uplatiti), pozlaćivvati (:pozlatiti), raščišćavati (:račistiti) i sl.

i Đ

42. Većina riječi u hrvatskosrpskom jeziku sa suglasnikom dž su stranog, pretežno turskog porijekla ili su to riječi s turskim završetkom:

a) džep (i: džeparac, džepni, džepovina), džanarika (vrsta šljive), džezva, dželat, džigerica, džamija, džilit(ati se), fildžan, feredža, pendžer, merdžan, odžak, japundže, daidža, (turske); džez, džemper, džentlmen, džentri, džin, džokej, džungla, džem, budžet (engleske); džiju-džicu (japanska), džak (mađarska) i dr.;

b) turskog su porijekla i riječi sa završetkom –džija, koji nalazimo i u našim i u drugim stranim riječima:

abadžija, halvadžija, bozadžija, mehadžija, ćevabdžija, boistanžija, dućandžija, kavgadžija, badavdžija, tobdžija, komordžija, tramvadžija, provodadžija, račundžija, siledžija, trošadžija, šaljivdžija, šeširdžija i sl.;

c) od naših, to je samo manji broj riječi izvedenih nastavcima –ba i –bina, u kojih suglasnik č ispred tih nastavaka prelazi u dž jednačenjem po zvučnosti, i poneka usamljena riječ:

narudžba (:naručiti), porudžbina (:poručiti), vradžbina (:vračati), otadžbina (:otac < oče), svjedodžba (:svjedočiti), i sl.;  džapati se, džandrljiv, dževeljati, džomba, džbun, krdža, džigljati, dživdžan, dživkati.

43. Suglasnik đ imamo u dvjema kategorijama riječi.

- u riječima koje treba upamtiti;

- u riječima u kojima đ stoji ispred d;

a) u riječima koje treba upamtiti:

đak, đakon, đavo, đipnuti, Đakovo, Đukan, Đuro, lađa, leđa, oruđe, rđa, riđ, smuđ, vjeđa, punđa, gleđ i dr.

- znatan dio riječi s početnim đ je turskog porijekla:

đaur (kaur), đevđir, đevrek, đem (na uzdi), đene, đeram, đerdan, đerđef, đečerma???, đidija, đogam, đunđuva, đon, đubre, đul, đumruk??, đuture, đuveč, đuvegija i dr.

b) U  velikom broju riječi i u oblicima prema đ stoji suglasnik d u osnovnom obliku riječi ili u srodnim riječima.

Đ : D

44. U oblicima riječi:

a) u instrumentalu jednine imenica ženskog roda na d u nominativu jednine:

glađu (:glad), zapovijeđu (:zapovijed);

b) u prezentu, iperativu i glagolskom prilogu sadašnjem glagola koji završavaju na –dati, a u prezentu imaju –em, -eš...:

glođem....(:glodati), ziđem....(:običnije: zidam) (:zidati), glođi, glođući;

c) u imperativu i trpnom pridjevu glagola koji se završavaju na –dati i

–djeti (npr. graditi, vidjeti)

građah, građaše...viđah, vođah....(:voditi), gniježđah se...(:gnijezditi se), bražđah...(:brazditi), tvrđah ... (:tvrditi), sjeđah...(:sjediti i sjedjeti), besjeđah... (:besjediti), stiđah se... (:stidjeti se), žuđah.. (:žudjeti) i dr.; građen, viđen, vođen, bražđen i dr.;

d) u komparativu pridjeva i priloga sa osnovom na d koji se tvore nastavkom –je odnosno –je:

luđi (:lud), bljeđi (:blijed), mlađi (:mlad), tvrđi (:tvrd), rjeđi (:rijed-ak), slađi (:slad-ak), glađi (:glad-ak), grđi (:grd-an), slađe, grđe i sl.;

e) Odnos đ:d imamo i kod glagola složenih sa ići:

dođem, pođem, nađem, uđem i dr. (:idem), dođoh, pođoh...(:idoh), dođi, pođi..(:idi)

Neknjiževno je iđem.

PRAVOPISNI PRIRUČNIK -SH-ХС- ПРАВОПИСН
http://pravopisniprirucnik.blogger.ba
02/06/2009 11:38